by - Škola: Srednja škola “Ambroza Haračića”, Mali Lošinj
- Učenici: Martina Ćuković, Danijela Kalac, Bojan Purić, 4.r. Opće gimnazije SŠ Ambroza Haračića, Mali Lošinj
- Nastavnik – mentor: Đurđica Bartolić, prof., SŠ Ambroza Haračića
- Mentor: mr.sc. Ksenija Bašić, Geografski odsjek PMF-a
- Godina: 2000.
Uvod
Gradsko područje Malog Lošinja* uključuje otok Lošinj sa pripadajućim naseljima – Veli Lošinj, Mali Lošinj, Žunski, Sv. Jakov, Nerezine, zatim pet naselja na okolnim manjim otocima – Unije, Susak, Ilovik, Vele i Male Srakane, te četiri naselja na otoku Cresu – Osor, Punta Križa, Ustrine i Belej.
U rimsko doba vodeće naselje na cresko-lošinjskom otočju bio je Osor, koji je tijekom slijedećih stoljeća postao i sjedište biskupije. Za razliku od njega, Velo i Malo Selo (današnji Veli i Mali Lošinj) osnivaju se prilično kasno, u 13. stoljeću.
Zahvaljujući pomorstvu i brodogradnji te kasnije razvoju turizma Mali Lošinj se razvio u najveće i najvažnije naselje. U doba austrijske vlasti u 19. stoljeću na ovom području provode se i prvi redoviti popisi stanovništva. Stoga je moguće pratiti kretanje broja stanovnika od 1857. godine do zadnjeg popisa 1991. godine, te dati procjenu za 2001. godinu.
* do 1992. godine postoji općina Cres-Lošinj, koja admnistrativno obuhvaća oba navedena te okolne manje otoke. Zakonom o područjima županija, gradova i općina RH iz 1992. formirane su samostalne općine Cres i Mali Lošinj. Općina Mali Lošinj 1997. godine dobiva status grada, s gore navedenim prostornim obuhvatom.
Cilj istraživanja
Prikazati kretanje broja stanovnika gradskog područja Malog Lošinja od 1857. do 1991. godine, dati procjenu za 2001. godinu, te uočiti eventualno različite trendove promjene broja stanovnika pojedinih naselja u vezi s centralnim funkcijama, veličinom naselja i prometnom povezanošću.
Metode istraživanja
Matematičko-statističke metode uobičajene u demogeografskim istraživanjima, temeljene na statističkim podacima: indeks promjene broja stanovnika od 1857. do 1991. g., procjena za 2001., te linearni dijagram kao grafička metoda za pomoć pri analizi i interpretaciji rezultata istraživanja.
Rezultati
Tab. 1. Broj stanovnika gradskog područja Malog Lošinja po naseljima prema popisima stanovništva od 1857. do 1991. godine i procjena broja stanovnika za 2001. godinu
PROCJENA BROJA STANOVNIKA 2001. GODINE
ARITMETIČKOM PROGRESIJOM
Procjena broja stanovnika aritmetičkom progresijom je linearna ekstrapolacija posljednjeg međupopisnog razdoblja. Polazi od pretpostavke da će buduće kretanje sličiti dotadašnjem, što u svakom slučaju znači da dobiveni rezultat treba uzeti s rezervom, a pogotovo kad se radi o populacijski malim naseljima, kod kojih i male apsolutne frekvencije imaju veliku relativnu težinu. Ipak, i uz navedena ograničenja takva procjena pokazuje očekivani smjer kretanja stanovništva.
INDEKS PROMJENE BROJA STANOVNIKA (NA STALNOJ BAZI) Ib = Pn/Pb x 100
Indeksi promjene prikazani su u tablici 2.
Tab. 2. Indeksi kretanja broja stanovnika gradskog područje Malog Lošinja od 1857. do 1991. godine i procjena indeksa za 2001. godinu
Iz do sada prikazanih statističkih podataka uočili smo različite trendove promjene broja stanovnika pojedinih naselja te smo izdvojili četiri grupe naselja s podjednakim trendom (tablica 3.)
Tab. 3. Kretanje broja stanovnika i indeksi kretanja ukupnog gradskog područja, naselja Mali Lošinj, naselja na vanjskim otocima i ostalih naselja na otoku od 1857. do 1991. godine i procjena za 2001. godinu
Kretanje broja stanovnika na lošinjskom otočju od 1857. do 1991. godine prikazano je i linijskim dijagramom (slika 1.)
Sl. 1. Kretanje broja stanovnika na lošinjskom otočju od 1857. do 1991. godine i procjena za 2001. godinu
Ukupno gradsko područje u promatranom razdoblju doseže maksimum 1910. godine i broji 13 634 stanovnika. Nakon toga broj stanovnika se stalno smanjuje sve do popisa 1981. godine, kada je pad broja konačno zaustavljen.
Sam grad Mali Lošinj bio je sredinom 19. stoljeća slavan pomorski grad i ponosni vlasnik flote jedrenjaka, pa je u to doba bilježio porast stanovnika. Propast jedrenjaštva zbog pojave parobroda te bolest vinove loze potiču iseljavanje stanovništva, mahom u prekomorske zemlje (Sjeverna i Južna Amerika, Južna Afrika, Australija i Novi Zeland).
U 20. stoljeću nastavlja se trend pada broja stanovnika. Nakon drugog svjetskog rata najviše se iseljava u Italiju zbog promjene vlasti, a u tim iseljavanjima sudjeluje uglavnom mlado i zrelo stanovništvo, što će poremetiti dobnu i spolnu strukturu stanovništva i prirodni priraštaj. Tek u zadnjih dvadesetak godina grad Mali Lošinj bilježi porast stanovnika. Posljednji popis nadmašio je zlatne godine 19. stoljeća. Iseljavanje je zaustavljeno prije svega zbog razvoja turizma, koji je osigurao egzistenciju brojnim obiteljima, unaprijedio infrastrukturu i učvrstio centralne funkcije Malog Lošinja.
Naselja na vanjskim otocima najkasnije su zahvaćena iseljavanjem. Maksimalan broj stanovnika bilježimo 1931. godine. Nakon toga sve do danas iseljavanje nije zaustavljeno.
U razdoblju između 1961.-71. godine iselilo je najviše otočana s vanjskih otoka, a iseljavali su uglavnom u Sjevernu Ameriku, gdje npr. danas ima oko desetak puta više stanovnika porijeklom sa Suska nego što ih je ostalo na otoku. Val iseljavanja tih godina olakšan je jednostavnijim dobivanjem putovnica, a garantna pisma rođaka iz Amerike omogućila su dobivanje useljeničke vize. U Americi se pak u to doba otvara mnogo radnih mjesta i dobro se zarađuje. Radno sposobni, mladi ljudi i cijele obitelji zauvijek su napustili svoje domove, a vanjski otoci se nikada nisu oporavili od velikog gubitka pučanstva.
Novija iseljavanja s vanjskih otoka često imaju smjer prema centralnom naselju Malom Lošinju. Zaposlenost tijekom cijele godine i mogućnost kvalitetnog školovanja djece su najvažniji razlozi. Često, tijekom zime, zbog jakog vjetra brodovi na stalnim linijama ne mogu pristati u slabo zaštićene luke naselja na vanjskim otocima. Tada je i ono malo stanovnika potpuno odsječeno od svijeta (od liječnika, dnevnog tiska, pošte, svježeg kruha, povrća, voća). Tijekom ljeta, na 1 do 2 mjeseca ožive otoci zbog turista, ali to je sve prekratko i nedovoljno za zaustavljanje stvarnog i neizbježnog odumiranja tih naselja.
Ostala naselja na otoku Lošinju i dijelu Cresa uglavnom bilježe maksimalan broj stanovnika 1910. godine i kasnije su od samog grada Malog Lošinja zahvaćena jačim iseljavanjem. Razlozi, pravci i posljedice iseljavanja stanovnika isti su kao što je opisano za grad Mali Lošinj. Popis 1991. bilje˛i lagani porast u odnosu na 1981. godinu, no vidjet ćemo hoće li tako i ostati.
Zaključak
Uočili smo različite trendove promjene broja stanovnika naselja gradskog područja Malog Lošinja i njihovu vezu s centralnim funkcijama, veličinom naselja i prometnom povezanošću. Depopulacija je zaustavljena u Malom Lošinju zahvaljujući njegovim funkcijama i razvoju turizma, no situacija u ostalim naseljima gradskog područja, prvenstveno na vanjskim otocima, i dalje je problematična. Dugotrajna emigracija, slaba prometna povezanost i zaostajanje u socioekonomskom razvoju trajno je obilježje cjelokupnog otočnog prostora Republike Hrvatske pa tako i lošinjskog otočja. Takvo je stanje rezultat kompleksnih uzročno-posljedičnih veza navedenih i ostalih faktora. Naime, kako zaostajanje u gospodarskom razvoju potiče iseljavanje, tako i dugotrajno, povremeno vrlo intenzivno iseljavanje uzrokuje daljnje zaostajanje u socioekonomskom razvoju. Taj je utjecaj dvojak: direktan (odlazak radno i bio-reprodukcijski aktivnog stanovništva) i indirektan (pogoršanje dobne i spolne, te obrazovne i socioekonomske strukture stanovništva).
Literatura
1. FRIGANOVIĆ, M. ( 1978. ), Demogeografija: stanovništvo svijeta, Zagreb, Školska knjiga
2. Republika Hrvatska, Ministarstvo razvitka i obnove ( 1997. ), Nacionalni program razvitka otoka
3. SMOLJANOVIĆ, M., SMOLJANOVIĆ, A., NEJAŠMIĆ, I. ( 1999. ), Stanovništvo hrvatskih otoka, Split, Zavod za javno zdravstvo
4. RUBIĆ, I. ( 1952. ), Naši otoci na Jadranu, Split
5. Otočki ljetopis Cres – Lošinj 3 ( 1980. ), Pomorstvo Cresa i Lošinja, Mali Lošinj
Izvori
3. Naselja i broj stanovnika prema popisima stanovništva od 1857. do 1971. godine, Općina Cres-Lošinj, Republički zavod za statistiku RH, Zagreb
4. Popis stanovništva 1991. Dokumentacija 882, DSZ, Zagreb, 1994.