by - Škola: V Gimnazija, Klaićeva 1, Zagreb
- Učenici: 4.e.razred (Šk.god. 1999/2000): Tomislav Herceg, Tihomir Čihak, Ivan Maković, Marina Cvjetko, Marina Poljak, Ana Vićiž, Martina Filipčić, Anja Barešić.
- Nastavnik-mentor: Nidija Meštrović, prof.
- Mentor: Doc. dr. sc. Borna Fürst – Bjeliš, Geografski Odsjek PMF
- Godina: 2001.
Uvod:
Ljudi su možda češće svjesni općih svjetskih problema kao što su ubijanje životinja radi krzna, kože i sl., sječa prašuma, uzgoj zdrave hrane i sl., a manje su upoznati o pravim uzrocima ekoloških problema na koje svi mi možemo utjecati. Često nisu dovoljno svjesni ili upoznati da mogu sami svakodnevno pridonijeti zaštiti okoliša. Ne smijemo, međutim, također zaboraviti da je hrvatsko gospodarstvo u recesiji, te da ljudi kupuju ono što je jeftino, a ekologija je često luksuz. Ipak, postoje stvari koje ne koštaju novaca , već ljubavi prema prirodi, pa tako ne zaboravite da je PVC vrećica jedan od najvećih onečišćivača Planeta.
Cilj istraživanja:
Cilj istraživanja ovog mini projekta je bio otkriti i ocijeniti odnos stanovnika Zagreba i Zagrebačke županije prema okolišu općenito, a posebno na tri definirane razine ekološke svijesti:
1.kroz njihov vlastiti pristup u svakodnevnom životu;
2.s obzirom na ulaganja u čišći okoliš i zdraviji život (ulaganje sredstava i ulaganje vremena); 3.s obzirom na stavove prema globalnom ekološkom stanju, tj. razinu “kolektivne” ekološke svijesti.
Razinu ekološke svijesti željeli smo korelirati, tj. povezati s dobnom, spolnom i obrazovnom strukturom stanovništva kako bismo utvrdili moguće postojanje određenih pravilnosti, odnosno međuzavisnosti stupnja obrazovanja i ekološke osviještenosti.
Metode istraživanja:
Osnovna metoda istraživanja je anketa.
Anketa obuhvaća tri temeljne grupe pitanja, od 5 – 8 pitanja svaka. Prva skupina pitanja odnosi se na ispitivanje vlastitog pristupa u svakodnevnom životu, druga na vlastiti pristup s obzirom na individualna ulaganja (kao prinos očuvanju okoliša ili pak ulaganje u zdraviji, možda skuplji, život), a treća skupina ispituje tzv. “kolektivnu svijest” tj. odnos prema globalnim ekološkim problemima svijeta današnjice.
Anketa je vrednovana prema posebno određenom bodovnom sustavu. Anketa sadrži ukupno 40 bodova, odnosno 20 pitanja. Za svaki “neekološki” odgovor ispitanik je dobio 0 bodova, za polovičan odgovor 1 bod, a za potpuno “ekološki” odgovor 2 boda. Obrađeni rezultati ankete prikazani su grafički, stupčanim grafikonima, a sustavno korelirani s obrazovnom i spolnom strukturom anketiranog uzorka stanovništva.
Anketa je provedena na području centra grada Zagreba, njegovim rubnim dijelovima, te pojedinim gradskim i prigradskim naseljima Županije.
Rezultati:
Sl.1. Područje istraživanja
U radu su prikazani odabrani rezultati za slijedeća područja: 1. Središte grada Zagreba (Centar); 2. Rubni dio grada (Dubrava); Gradovi Županije (Samobor, Zaprešić).Podaci se prikazuju prema stupnjevima izobrazbe, spolnoj strukturi i razinama ekološke svijesti usporedno za navedena područja.
1. Centar
Analiza podataka dobivenih anketiranjem, a prikazanih stupčanim grafikonima za područje centra grada Zagreba pokazuje slijedeće: žene su sustavno ekološki osvještenije na sve tri razine ekološke svijesti i na svim obrazovnim stupnjevima, osim na stupnju visoke (fakultetske) izobrazbe, gdje se pojavljuje nešto veći udjel muškog stanovništva. Kod muškog dijela populacije primjećuje se blagi porast osviještenosti s porastom stupnja izobrazbe, dok je kod žena ona podjednaka
(1.razina)
Općenito je najviša razina osviještenosti karakteristična za 3. razinu ekološke svijesti, tj. tzv. “kolektivnu svijest”, odnosno odnos prema općim, globalnim ekološkim problemima današnjice. Sukladno tome, ona je niža u onim aspektima ekološke svijesti koji se u većoj mjeri odnose na vlastiti pristup i ulaganja u svakodnevnom životu.
(2. razina)
(3. razina)
2. Rubni dio grada Zagreba
U ukupnim vrijednostima udjela ekološki osviještenog stanovništva pokazuje se značajna razlika u odnosu na centar grada. Sve su vrijednosti značajno niže, iako zastupljenost prema razinama ekološke svijesti prati istu pravilnost kao i u središtu grada. Naime, najviša je razina osviještenosti karakteristična za 3. razinu ekološke svijesti, tj. tzv. “kolektivnu svijest”, dok je ona niža u onim aspektima ekološke svijesti koji se u većoj mjeri odnose na vlastiti pristup i ulaganja u svakodnevnom životu.
(1. razina)
Žene se ponovno pojavljuju kao ekološki daleko najosvješteniji dio populacije, osobito na 1.razini, kroz njihov vlastiti pristup u svakodnevnom životu, a nešto manje u odnosu na muškarce na 3. razini.
(2.razina)
Izravna povezanost između razine izobrazbe i stupnja ekološke svijesti ovdje se ne pokazuje, čak štoviše, na 3. razini (“kolektivna svijest”) postoji inverzan odnos, naime, najosvješteniji je niže i srednje obrazovani dio populacije.
(3. razina)
3. Gradovi Županije:
Samobor:
Za grad Samobor su karakteristične vrlo visoke vrijednosti udjela ekološki svjesnog stanovništva, na sve tri razine, iako i ovdje, kao u pravilu, ljudi su najosvješteniji na 3. razini ekološke svijesti (“kolektivna svijest”). Žene su, osim u rijetkim izuzecima, najosvješteniji dio populacije. Osim na 1. razini ekološke svijesti, gdje se može uočiti korelacija stupnja izobrazbe i stupnja ekološke svijesti, izrazite povezanosti nema.
(1. razina)
(2. razina)
(3. razina)
Zaprešić:
Za grad Zaprešić karakteristična je velika razlika između osviještenosti na različitim razinama ekološke svijesti. I ovdje, kao i do sada, najviši stupanj osviještenosti populacije pokazuje se na 3. razini ekološke svijesti (“kolektivna svijest”). Na ostalim razinama (1. i 2.), koje se odnose na vlastiti pristup u svakodnevnom životu i ulaganja (sredstava i vremena) za boljitak okoliša i kvalitete života, vrijednosti su najniže od svih dosad promatranih područja.
(1. razina)
Ženski dio populacije i ovdje je najosvješteniji , ali, kao i do sada, jedino u skupini najviše razine izobrazbe (fakultet), pojavljuje se nešto veći udjel ekološki svjesnog muškog stanovništva.
(2. razina)
(3. razina)
Zaključak:
Na temelju provedenog istraživanja i prikazanih rezultata, moguće je izvesti slijedeće zaključke o korelaciji razine izobrazbe, spolne strukture i ekološke svijesti na području grada Zagreba i Zagrebačke županije.
1. S obzirom na tri definirane razine ekološke svijesti (vidi “Cilj”) pokazalo se da je najviša razina ekološke svijesti prisutna na 3. razini, tj. u području formiranih stavova prema globalnom ekološkom stanju, tj. na razini “kolektivne” ekološke svijesti i to sustavno, u svim promatranim područjima grada Zagreba i Zagrebačke županije.
2. Najniži stupanj ekološke osviještenosti je na individualnoj razini općenito, a posebno na u onim aspektima ekološke svijesti koji se u većoj mjeri odnose na vlastiti pristup i ulaganja (sredstava i/ili vremena) za boljitak okoliša i kvalitete života u svakodnevnom životu. U prostornom smislu, osviještenost populacije na individualnoj razini mnogo je viša u centru grada Zagreba i gradu Samoboru od rubnih dijelova grada Zagreba (Dubrava) i grada Zaprešića.
3. Žene su sustavno ekološki osvještenije na sve tri razine ekološke svijesti i na svim obrazovnim stupnjevima, osim na stupnju visoke (fakultetske) izobrazbe, gdje se pojavljuje nešto veći udjel muškog stanovništva. Najveća je razlika upravo na individualnoj razini ekološke svijesti, gdje su žene znatno angažiranije u odnosu prema okolišu kvaliteti življenja od muškaraca.
4. Izravna povezanost između razine izobrazbe i stupnja ekološke svijesti na razini pravilnosti i/ili zakonitosti nije ustanovljena na analiziranim uzorcima. Odnos je vrlo promjenjiv na svim razinama ekološke svijesti, dobnim skupinama i promatranim područjima.
Literatura:
Dubljević, B., 1993. “Voda – dragocjeni dar prirode”. Geografski horizont, god. XXXIX, 2, str. 29-32. Zagreb.
Fürst, B., 1989. “Ekološki konflikt čovjeka i vode”. Geografski horizont, god. XXXVI, 1-4, str. 20-24. Zagreb.
Justić, D., 1990. “Otpaci za budućnost”. Ekološki glasnik, god. I, 5-6. Zagreb.
Kuduz, M., 1997. “Otpad kao ekološki problem grada”. Geografski horizont, god. XL, 1, str. 47-58. Zagreb.
Matas, M., Simončić, V., Šobot, S., 1989. “Zaštita okoline danas za sutra”. Školska knjiga. Zagreb.
Pavić, R., 1990.”Sukob ekologije i ekonomije”. Geografski horizont, god. XXXVII, 2, str. 19-22. Zagreb.
Šiljković, Ž., 1996. “Uklanjanje industrijskog otpada na javnim gradskim deponijima Središnje Hrvatske”. Zbornik radova I. Hrvatskog geografskog kongresa, str. 408-423. Zagreb.
Žor, P., 1979. “Sve o životnoj sredini”. BIGZ. Beograd.