21. studenoga 2024.

Geomorfološka analiza polja u kršu Ponikve (Medvednica)

  • Škola: OŠ Antuna Augustinčića, V. Nazora 2a, 10290 Zaprešić
  • Učenici: Jurica Brekalo-Štrbić, Dario Humski, Slaven Kramariž, Goran Studak, Hrvoje Škrlin-Vučina, Jelena Turkalj, Zvonimir Zajec, članovi Speleološke grupe “Šišmiš”
  • Nastavnik: Nenad Buzjak, prof.
  • Mentor: Dr.sc. Sanja Faivre, Geografski odsjek PMF-a, Zagreb
  • Godina: 2001.

…..

UVOD

Polja u kršu jedan su od tipičnih reljefnih oblika Dinarskog krša. S obzirom na svoj postanak, razvoj i obilježja predstavljaju važan izvor podataka u proučavanju razvoja i hidrogeografskih značajki krškog reljefa. Njihova pojava izvan dinarskog krškog pojasa vrlo je rijetka. Na rubovima polja u kršu javljaju se izvori i ponori koji su često ulazi u speleološke pojave – spilje i jame. Njihov postanak i svojstva ovise o geološkim obilježjima terena (kontaktu propusnih i nepropusnih naslaga, tektonskim elementima) i hidrološkim prilikama, te su usko povezane s geomorfološkim i hidrološkim značajkama polja na čijim se rubovima javljaju.

PODRUČJE ISTRAŽIVANJA

Polje u kršu Ponikve nalazi se u jugozapadnom dijelu Medvednice poznatom po brojnim krškim oblicima. Široko je oko 500 m, a dugačko oko 800 m. Dno mu se lagano spušta od sjevernog prema južnom rubu na kojem je visina dna oko 460-470 m. U površinskom dijelu ono je građeno od mlađih holocenskih naslaga koje pokrivaju trijaske i paleogenske naslage. Da su te naslage ispod mlađeg pokrivača okršene dokazuje pojava izvora, ponora i ponikava. Oni su predmet ovog projekta.

Na dio promatranih pojava utječe i čovjek. Dio polja je obrađen, a veći dio je pod šumom i travnjacima. Zbog blizine ceste ponikve se često posjećuju, pa su nažalost izložene jakom zagađivanju. To je posebno vidljivo u potocima i njihovim ponorima.

CILJ ISTRAŽIVANJA

Analiza općih geomorfoloških i hidrogeografskih značajki polja u kršu Ponikve (Medvednica) glavni je cilj ovog istraživanja. Prikupljeni su podaci o položajima i značajkama glavnih izvora, ponora, slijepih dolina i speleoloških pojava. Obavljena je njihova analiza i klasifikacija prema morfološkim i hidrološkim obilježjima. Na taj način dobiveni rezultati uneseni su pomoću koordinatomjera na topografski zemljovid mjerila 1:25000.

METODE ISTRAŽIVANJA

Terenskim istraživanjem i kartiranjem uz primjenu GPS-a utvrđen je položaj izvora, ponora, ponikava i speleoloških pojava. Speleološkim istraživanjem i na temelju dostupne literature utvrđene su morfološke i hidrološke značajke spilje Jambrišakovo vrelo i ponora potoka Jezeranec. Za sve istraživane pojave izrađene su skice pomoću osnovnih mjernih instrumenata – mjerne vrpce i kompasa. Prikupljanjem hidroloških podataka (protoke) određene su trenutne hidrogeografske značajke izvora na istraživanom području. Podaci su prikupljani pomoću upitnika. Analiza prikupljenih podataka obavljena pomoću računala matematičko-statističkim metodama.

REZULTATI

1. Određivanje položaja istraživanih pojava GPS-om

Za ovu svrhu korišten je GPS prijemnik Garmin GPS 12. Radi lakšeg prenošenja na topografski zemljovid položaji su očitani u Gauss-Kruegerovim koordinatama x, y i z (tab. 1, sl. 1). Nadmorska visina z je naknadno korigirana pomoću topografskog zemljovida 1:25000.

Tablica 1: Gauss-Kruegerove koordinate istraživanih pojava

Podaci s GPS prijemnika su obrađeni na računalu pomoću programa Garmin Map Source 3.03. Nacrtan je zemljovid koji je korišten za mjerenje udaljenosti između istraživanih pojava. Mjerenjem je utvrđeno da je duljina polja u njegovom istočnom dijelu između Jambrišakovog vrela i ponora potoka Jezeranca 811 m. Podaci su preneseni na topografsku podlogu na koju su uneseni simboli koji nisu bili ucrtani (spilja, izvor, ponori).

Slika 1: Položaj istraživanih pojava

2. Morfološke i hidrološke značajke istraživanih pojava

Terenskim istraživanjem prikupljeni su podaci o 2 izvora, 3 ponora u 2 slijepe doline, 3 ponikve i Jambrišakovom potoku (tab. 1, tab. 2, tab. 3.).

2.1. Izvori

Slika 2: Spilja Jambrišakovo vrelo

a) Jambrišakovo vrelo – smješteno je na sjeveroistočnom rubu polja. To je jednostavna spilja duljine 6,5 m. Nastala je duž vidljive pukotine smjera SZ-JI u trijaskom vapnencu. Iz nje izvire potok kojeg smo nazvali Jambrišak. Mjerenjem je utvrđena srednja protoka Q = 0,08 l/s (14.10.2000.). Osim tekuće vode u spilji ima vode nakapnice. Dno (korito potoka) je pokriveno šljunkom i glinom. Zidovi kanala su goli, bez sigastih ukrasa.

b) Izvor 1 – smješten 145 m JI od Jambrišakovog vrela. Voda izbija iz mlađih naslaga koje pokrivaju polje. Izvor je povremen.

2.2. Ponori

Obrađena su tri ponora u slijepim dolinama potoka Jambrišaka i Jezeranca (tab. 2.).

Tablica 2: Svojstva ponora

Osim Ponora 1 i 2 utvrđeno je da se dio vode potoka Jambrišaka gubi u neuočljivim sitastim ponorima duž korita budući da je količina vode na Ponoru 1 vidljivo manja nego na Jambrišakovom vrelu na kojem izvire.

Za vrijeme posjeta voda je ponirala u Ponoru 1, dok je korito nizvodno od njega prema Ponoru 2 na kraju slijepe doline bilo suho. Voda njime teče samo za vrijeme većeg vodostaja kada Ponor 1 ne može progutati svu vodu. Tada i Ponor 2 obavlja svoju ulogu. Mjerenjima pomoću GPS prijemnika utvrđeno je da je korito potoka Jambrišak od vrela do Ponora 1 656 m, odnosno 743 m do Ponora 2. Ponor potoka Jezeranca je aktivni ponor na dodiru sa stjenovitom propusnom podlogom. Budući da voda u njega donosi tlo, mulj, lišće, granje i otpad lako se začepi, pa na kraju slijepe doline može nastati jezerce. Bojenjem vode 70-tih godina utvrđeno je da se voda koja u njemu ponire javlja u spilji Veternici.


2.3. Ponikve

Obrađene su tri ponikve na JZ rubu polja (tab. 3.).

Tablica 3: Svojstva ponikava

Ponikve 2 i 3 su zanimljive jer kroz njih povremeno protječe vodeni tok koji dolazi s površine i ponire na njihovom dnu. Na temelju strmih strana zaključeno je da je na njihov oblik utjecaja imalo urušavanje. Na dnu Ponikve 3 je prošireni otvor sitastog ponora u kojem ponire mali povremeni potok (slika 3). Ove su ponikve vjerojatno nekada imale ulogu ponora kakav je danas glavni ponor potoka Jezeranca.

Slika 3: Ponikva 3

ZAKLJUČAK

Na području polja u kršu Ponikve uočili smo niz reljefnih oblika – izvore, ponore, slijepe doline i spilju. Njihov nastanak, razvoj i svojstva određena su brojnim čimbenicima – geološkim, hidrogeološkim, klimatskim. Zapazili smo i značajni utjecaj čovjeka – zagađivanje vodotoka i ponora. Posljedice takvog odnosa su opasne za vode i živi svijet zbog velike propusnosti naslaga u krškom reljefu ovog dijela Medvednice.

LITERATURA

Božičević, S. 1974: Podzemni krški fenomeni planine Medvednice kraj Zagreba. Acta carsologica, 6, 97-109, Ljubljana
Gams, I. 1974: Kras. Slovenska matica, Ljubljana, 359 str.
Garašić, M. & Čepelak, R. 1982: Tumač zapisnika speleološkog istraživanja. Komisija za speleologiju PSH, Zagreb, 48 str.
Letham, L. 1995 : GPS Made easy, Using global positioning system in the outdoors. The Mountaineers, Seattle, 112 str.
Malez, M. 1965: Pećina Veternica u Medvednici. Acta geologica, 5, 175-237, Zagreb
Riđanović, J. 1993: Hidrogeografija. Šk. knjiga, Zagreb, 221 str.
Šikić, K. (ur.) 1995: Geološki vodič Medvednice. IGI & INA, Zagreb, 199 str.

Skip to content