Put nafte u Hrvatskoj

Škola: II gimnazija, Zagreb
Učenici: Doroteja Bakšaj, Nika Hutinec, Brigitta Krklec, Martin Lauder, Dea Mačešić, Gabrijela Martić, Maja Meczner, Dino Mokos, Petra Sedinić, Petra Škokić, Tihana Škrnjug, Ana Šunić
Nastavnik – mentor: Željka Jakubec, prof. Studenti GO PMF-a: Marta Dević, Maja Kolaković Matijaško i Valentina Tomac
Mentor: dr.sc. Sanja Faivre, izv. prof.
Godina: 2010.

UVOD

Nafta je osobit mineral, prilično zagonetna postanka, složena sastava i još složenije strukturne građe. Ona je dragocjena industrijska sirovina, značajan izvor energije i važno pogonsko gorivo. Njezino je gospodarsko i strateško značenje veliko. Bez nafte, život čovjeka bi u najkraće vrijeme poprimio sasvim drugačije oblike ili bi jednostavno stao. Ušutjele bi tvorničke sirene, zamrli snažni strojevi. Promet na kopnu, u moru ili zraku više ne bi bio moguć jer mu je nafta osnovno pogonsko gorivo. Njezina maziva nisu potrebna samo lokomotivama i traktorima, već i preciznim malim švicarskim satovima. Nafte ima čak i u šarenim bojama kojima se divimo na pitoresknim slikama, u tankim nitima čvrstog najlona, u brojnim kozmetičkim pripravcima za njegu i uljepšavanje. Ukratko, nafta i njezine prerađevine nalaze se svuda (Blašković, 1959). Možete li zamisliti život bez nje?  

CILJ ISTRAŽIVANJA

Probali smo zamisliti život bez nafte. Počeli smo s nabrajanjima svega onog što bi stalo ili nestalo zbog njezine nestašice i iznenadili se! Život kakav poznajemo i koji nam je drag, nestao bi „brzinom svjetlosti“. Svima nam je istog trenutka palo na pamet isto pitanje: Ima li Hrvatska ležišta nafte ili barem njezine zalihe? Sigurno ima, mora imati, a što ako nema? S obzirom da nitko od nas nije raspolagao nekim pouzdanim podacima krenulo je još jedno naše istraživanje, ovog puta nafte u Hrvatskoj. Saznali smo: kako nastaje ta važna sirovina i koja su njezina svojstva; gdje su u Hrvatskoj ležišta nafte i na koji način se vrši eksploatacija; od kuda i na koji način Hrvatska uvozi naftu, te kako se ona i njezini derivati dalje distribuiraju. Ispitali smo ekološku osviještenost građana te istražili kako žive građani koji se na neki način nalaze na njezinom putu.

METODE ISTRAŽIVANJA

Podaci korišteni u ovom projektu, prikupljeni su iz stručnih časopisa, knjiga, s Interneta i drugih izvora. Od velike pomoći bili su nam podaci koje smo dobili  tijekom stručnog vodstva:      

-u RN Sisak, od Đorđa Relića, dipl.ing. i inženjera sigurnosti iz Sinaco d.o.o 

-na Terminalu Omišalj, od Mladena Mahulje,dipl.ing. i voditelja odjela transporta.

Anketiranjem stanovništva gradova Omišalja i Siska dobili smo uvid u poznavanje gospodarskog značenja nafte i njezinih derivata ali i ekološke osviještenosti ispitanih. Prikupljeni podaci analizirani su primjenom računala.

---

Fizička i kemijska svojstva

Nafta je tamno-zelena ili crno-smeđa fluorescentna tvar tekuće do polukrute konzistencije (Sl.1). Ovisno o sastavu ona je manje ili više viskozna, ili skoro čvrsta. Miris nafte ovisi o vrsti i sadržaju hlapljivih sastojaka, a neugodan je jedino ako su prisutni sumporni spojevi. Specifična težina se kreće u području od 0,720 do 1,0 kg/dm³ a vrelište od 24 do 400 °C. Parafinski ugljikovodici (alkani) uvjetuju manju gustoću a naftenski i aromatski veću. Točka zapaljivosti može iznositi od 20 do 200 °C. Kao što je vidljivo iz ovih podataka fizikalno-kemijska svojstva nafte jako se mijenjaju ovisno o porijeklu, odnosno o kemijskom sastavu nafte.

Po kemijskom sastavu nafta se sastoji pretežno od ugljikovodika, u vidu ogromnog broja različitih spojeva, te malim dijelom od organskih spojeva s kisikom, dušikom i sumporom. Pored emulzirane vode nafta sadrži i manje količine otopljenih suspendiranih anorganskih tvari (www.ktf-split.hr). Ako nafta ostane duže vrijeme u dodiru sa zrakom, izdvajaju se iz nje lakše hlapljivi sastojci a ostatak prelazi procesom oksidacije i polimerizacijom u mekane, polu čvrste i čvrste produkte (Jakopaš, 1991). Derivati nafte su: tekući plin, benzin, dizel gorivo, mlazno gorivo, motorna ulja, bitumen, parafin i lož ulje.

---

Postanak nafte i prva bušenja

O postanku nafte postoje različite teorije koje se s obzirom na porijeklo izvornog materijala mogu podijeliti na tri grupe:

·         teorija o anorganskom porijeklu nafte

·         teorija o organsko-anorganskom porijeklu nafte

·         teorija o organskom porijeklu nafte

Ranije teorije koristile su anorganski materijal ako polazni, dok suvremene  teorije baziraju se na organskom porijeklu nafte. Organsko porijeklo nafte i prirodnog plina zastupa većina znanstvenika. Postoje različita mišljenja o načinu i putovima pretvaranja organske tvari u naftu pa postoje i mnogobrojne hipoteze o organskom porijeklu nafte. No sve sheme, hipoteze i shvaćanja imaju zajedničke osnove.

U tijeku geološke prošlosti Zemlje koncentracija organske tvari bila je neravnomjerna. U geološkim periodima prije 300 – 400 milijuna godina (devon, karbon) došlo je do većeg taloženja organske tvari. Najpovoljniji uvjeti za akumulaciju i pretvorbu organske tvari (biljni i životinjski morski organizmi) nastaju u vodenoj sredini (sl.2.). Prije 50 – 100 milijuna godina prekrivao ih je sve veći sloj pijeska i mulja koji je stvarao ogroman pritisak i velike temperature. U tim prilikama nastali su sirova nafta i prirodni plin (Jakopaš, 1991).

Većina ljudi misli da se nafta nalazi u nekakvim podzemnim bazenima, ali to nije tako. Nafta se nalazi zbijena u sitnim porama između stijena pod jako velikim tlakom (Sl.3). Njezina se ležišta mogu očekivati u sedimentnim stijenama koja su povezana migracijskim putem s područjima gdje je u geološkoj prošlosti taložena velika količina organske tvari u anaerobnim uvjetima. No, nisu samo sedimentne stijene ležišta nafte. To mogu biti i magmatske i metamorfne, no kako one nisu izgrađene od zrna te nemaju primarni porozitet, uvjet je da su one tektonski razlomljene u tolikoj mjeri da se razvio značajan sekundarni porozitet u kojemu se onda mogu nakupljati fluidi, pa i nafta.

U formiranju naftnih ležišta bitno je da su što je moguće duže očuvani mirni uvjeti, tj. da u ležišta ne prodire površinska voda i zrak jer oni donose kisik koji razgrađuje naftu i bakterije koje se mogu hraniti ugljikovodicima. Bitno je i da nema većih tektonskih pokreta jer nafta  može duž rasjeda migrirati na površinu i time zapravo nestati.

Dubina naftonosnih slojeva različita je; od nekoliko desetaka metara do preko 5 kilometara. Što je veća dubina, veći je i tlak pod kojim se nafta nalazi. Sa stajališta očuvanja ležišta nafte veća dubina je prednost jer sprječava “dotok” kisika koji može degradirati naftu u ležištima. S druge strane povećani tlak može uzrokovati velike probleme kod bušenja zbog pojava erupcije nafte i poglavito plina.

Nafta i zemni plin izbijaju na mnogim mjestima sami iz zemlje. Ovakva prirodna vrela više nisu važna za proizvodnju nafte, jer ukupno daju tek zanemarive količine. Velike količine nafte dobivaju se danas u svijetu iz dubljih slojeva zemlje iz bušotina na principu nekoliko režima proizvodnje.

PRVA BUŠENJA

Prva bušenja obavljana su na temelju oskudnih istraživačkih pokazatelja. No, danas se prije otvaranja ležišta provode geološka i geofizička istraživanja, koja daju podatke o strukturi i litologiji podzemnih stijena. Na taj se način znatno smanjuje broj negativnih bušotina. Općenito, suvremena tehnika bušenja razvila se iz ručnog bušenja, obavljanog u potrazi za solju i vodom. Sva se bušenja danas izvode strojevima (Sl.4); (www.hr.wikipedia.org)

Postoje dva načina bušenja: udarno i okretno. Kod udarnog bušenja dlijeto, pričvršćeno na donjem kraju alatki, diže se 30 do 40 cm, a zatim se pušta da padne na dno bušotine. Suvremeno okretno bušenje gotovo je potpuno istisnulo starije udarno bušenje, posebno kada se žele dosegnuti dubine od nekoliko tisuća metara. Za vrijeme bušenja izdrobljeni se materijal neprestano ispire s dna bušotine jakim mlazom rijetke suspenzije gline u vodi, koja se utiskuje u cijev. Da se bušotina ne uruši, u nju se spuštaju zaštitne cijevi. Od prodora slojnih voda bušotine se zaštićuju cementiranjem. Kad bušotina dopre do naftonosnog sloja, nafta i plin naviru u bušotinu tjerani prirodnim tlakom, koji, ako je dovoljno velik, može izbaciti naftu na površinu zemlje (Sl.5). Kod vrlo visokog tlaka nastaju snažne “erupcije”, pri čemu se mlaz nafte diže desetak metara iznad površine zemlje (www.hr.wikipedia.org).

Ovakve divlje erupcije nekad su često izazivale katastrofalne požare, koje je vrlo teško, pa i nemoguće ugasiti. Danas se to sprečava posebnim uređajima koji zatvaraju sondu i reguliraju tlak za izlaženje nafte. Kod nedovoljnih tlakova nafta se mora crpiti pomoću crpki. Naftonosni se sloj nikada ne može potpuno iscrpiti. Kad se tlak nafte u ležištu izjednači s tlakom u bušotini, nafta prestaje pritjecati. Velike količine nafte koje, unatoč svim suvremenim metodama vađenja, ostaju u zemlji (više od 50%), mogle bi se izvaditi samo na rudarski način što je naravno neizvedivo. Zato se danas sve više upotrebljavaju napredne metode. Najčešća takva metoda, je utiskivanje vode u naftno ležište čime se povećava tlak okolnog prostora te nafta ponovno gura prema površini. Umjesto vode mogu se utiskivati i plinovi poput ugljičnog-dioksida ili inertnog dušika. Ponekad, ali rijetko, nafta se u ležištu može djelomično zapaliti čime se povećava viskoznost i tlak (www.hr.wikipedia.org).

---

Ležišta nafte u Hrvatskoj i njihova eksploatacija

Na teritoriju Hrvatske mogu se izdvojiti četiri područja s ležištima nafte, to su Dravska, Murska, Savska i Slavonsko-srijemska potolina (Sl.6.). Na području tih potolina nafta se trenutni vadi s 35 naftnih polja, a sva ta područja dio su velikog Panonskog bazena koji je najbolje istraženi dio Hrvatske što se tiče nafte i plina. Neki tragovi nafte pronađeni su i u podmorju Jadranskog mora, a prisutnost ugljikovodika u Dinarskom sedimentacijskom bazenu upućuje na mogućnost pronalaska nafte i u tom području (Tosenberger i Todorović, 2000).

Prve naftne bušotine javljaju se na području Međimurja. Ovdje su na polju Peklenica još 1844. godine načinjene tri bušotine, a 1850. godine proizvodilo se 20 litara nafte na dan. Nakon Prvog svjetskog rata to polje je iscrpljeno. Drugo vrlo staro naftno polje na području Međimurja je polje Selnica u istočnom dijelu Murske potoline gdje se nafta eksploatirala od 1850-ih do 1952. godine. Moslavina također ima dugu tradiciju istraživanja, eksploatacije i proizvodnje nafte. Nafta je prvi puta izvađena 1854. godine u selu Mikleuška a eksploatacija je trajala do 1943. godine. Zbog duge tradicije eksploatacije nafte, Moslavina i Međimurje mogu se svrstati među najstarije naftne regije svijeta.

Po količini proizvedene nafte prednjači područje Savske potoline. Među poljima Dravske potoline ističu se polja Beničanci, danas najizdašnije naftno polje, i Šandrovac. Među prvih deset polja po proizvodnji je i polje Đeletovci iz Slavonsko-srijemske potoline. Međimurje, kao područje gdje se najprije počela iskorištavati nafta danas ipak znatno zaostaje u proizvodnji. Glavni razlog je iscrpljenje zaliha nafte.

SAVSKA POTOLINA

Savska potolina nalazi se na području Moslavine (Sl.6). Kao što je već spomenuto Moslavina ima dugu tradiciju eksploatacije nafte. Iako se nafta počela vaditi 1854. godine i to ručno, sve do početka 20. st. nije došlo do značajnijih uspjeha u proizvodnji nafte u Moslavini. Na području Savske potoline nalazi se 18 naftnih polja, no sva polja nisu u funkciji. Eksploatiraju se slijedeća polja: Lupoglav, Bunjani, Ježevo, Ivanić, Dugo Selo, Kloštar, Mramor Brdo, Žutica, Stružec, Okoli, Voloder, Lipovljani, Jamarica i Kozarica, a polje Vezišće prestalo se eksploatirati 2003. godine. Sva navedena polja su ujedno i plinska polja osim polja Bunjani i Ježevo koja su samo naftna. Stružec je najveće moslavačko naftno-plinsko polje, ali i jedno od najvećih u Hrvatskoj. Uz Stružec najizdašnija polja u Savskoj potolini su Žutica i Ivanić. Sva naftna polja grupirana su u pet proizvodnih područja: PP Žutica sa sjedištem u Žutici, PP Stružec sa sjedištem u Popovači, PP Šumečani sa sjedištem u Ivanić Gradu, PP Lipovljani sa sjedištem u Novskoj te PP Dugo Selo sa sjedištem u Dugom Selu.

Prvo naftno-plinsko polje u Moslavini bilo je polje Gojlo gdje je nafta otkrivena 1941. godine, a eksploatacija je ovdje prekinuta 1968. godine. Većina sadašnjih polja otkrivena je nakon Drugog svjetskog rata odnosno 1950-ih godina kada dolazi do naglog razvoja naftne industrije. Godine 1952. osniva se poduzeće Naftaplin koje je preraslo u najveću naftnu tvrtku u Hrvatskoj –  INA Naftaplin. Tvrtka Naftaplin je u vrijeme svog osnivanja imala tri polja: Gojlo, Križ-Šumećani i Mramor-Brdo. Osnivanje Naftaplina značajno je utjecalo na socio-ekonomski razvoj Moslavine koja počinje sve više prosperirati.

Na području cijele Savske potoline najveća proizvodnja ostvarila se krajem 1970-ih i početkom 1980-ih godina kada se proizvodilo 3 milijuna tona nafte godišnje. Proizvodnja je znatno smanjena početkom 1990-ih godina zbog iscrpljenja zaliha nafte, no većina postojećih polja će se moći eksploatirati još 20-tak godina (Lončar, 2007), a velik potencijal imaju još neotkrivena ležišta nafte i plina (Sl.7). S obzirom da eksploatacija i proizvodnja nafte bitno utječu na razvoj i socio-ekonomsku strukturu stanovništva područja u kojem se odvija, i u Moslavini je došlo do znatnih promjena te je tako od nerazvijenog i slabo razvijenog područja postala jedna od razvijenijih regija u Hrvatskoj.

DRAVSKA I MURSKA POTOLINA

Murska potolina nalazi se na području Međimurja, a Dravska obuhvaća područje Podravine. Naftna polja su ovdje koncentrirana u dvije zone – u istočnom i zapadnom dijelu Podravine (Sl.6). Naftna polja obiju potolina grupirana su u četiri proizvodna područja: PP Molve sa sjedištem u Đurđevcu, PP Beničanci sa sjedištem u Donjem Miholjcu, PP Šandrovac sa sjedištem u Bjelovaru te PP Koprivnica sa sjedištem u Koprivnici.

Na području Međimurja prve naftne bušotine javljaju se na polju Peklenica 1844. godine. Uz Peklenicu najstarije polje na ovom području je Selnica. No značajnija istraživanja i bušenja do znatnih dubina provode se krajem 19. te početkom 20. st. sjeverno i sjeveroistočno od Kalnika odnosno kod Ludbrega i Poganca.

Murska potolina predstavlja zapadno rubno područje Panonskog bazena. Može se podijeliti na tri zone: ormoško-selnička, čakovečka i legradska zona. Ormoško-selnička zona nalazi se u središnjem, a čakovečka u jugoistočnom dijelu potoline dok se legradska zona zapravo nalazi na granici Murske i Dravske potoline. Na području Murske potoline nalazi se osam naftno-plinskih polja od kojih se još samo dva eksploatiraju: Mihovljan u čakovečkoj zoni i Legrad u legradskoj zoni. Perspektivne lokacije za istraživanje su Macinec, Strahoninec, Ivanovec i Orehovica u čakovečkoj zoni te Slanje i Ludbreg u legradskoj zoni.

Mursku od Dravske potoline dijeli legradski prag koji predstavlja jedan od nastavaka Kalničkog gorja. Dravska potolina obuhvaća najveće područje pa se stoga ovdje nalazi i najveći broj naftnih polja, čak 22 od kojih se četiri više ne eksploatiraju. Neki od važnijih naftno-plinskih polja jesu Beničanci, Šandrovac, Jagnjedovac, Fernandinovac, Bilogora, Bokšić, Crnac, Klokočevci i Bizovac. Naftno-plinsko polje Beničanci koje se nalazi jugozapadno od Donjeg Miholjca započelo je s proizvodnjom 1972. godine te je danas najizdašnije naftno polje u Hrvatskoj. Od puštanja polja u rad do danas proizvedeno je 2,5 milijuna tona nafte. Naftno-plinsko polje Šandrovac nalazi se 80 km sjeveroistočno od Zagreba te je najizdašnije polje zapadne Podravine i drugo po proizvodnji u Dravskoj potolini. U potrazi za naftom nedaleko Bizovca otkriveno je bogato ležište geotermalne vode i stoga su ovdje sagrađene Bizovačke toplice. Naime, negativne istražne naftne bušotine su često bogate mineralnom i termalnom vodom kao što je na ovom području bio slučaj što pokazuje kako iskorištavanje nafte može i neizravno pridonijeti napretku nekog prostora.

SLAVONSKO-SRIJEMSKA POTOLINA

Slavonsko-srijemska potolina nalazi se na krajnjem istoku Hrvatske, a obuhvaća područje južno i jugoistočno od Vukovara i Vinkovaca (Sl.6). Na području ove potoline nalaze se naftna polja Đeletovci i Ilača te naftno-plinsko polje Privlaka. Za razliku od ostalih potolina, ovdje su naftna polja otkrivena tek početkom 1980-ih godina. Prvo otkriveno polje je Ilača. Polja pripadaju pogonu Vinkovci, a najveća proizvodnja zabilježena je prije rata 1989. godine kada je proizvedeno više od 270 tisuća tona nafte. Do danas je na tim poljima proizvedeno više od tri milijuna tona nafte, no šestina te proizvodnje otpada na razdoblje Domovinskog rata kada su polja bila okupirana od strane srpskih agresora te je nafta umjesto u Ininoj završavala u srpskoj rafineriji. Polja se ponovno vraćaju u Inin proizvodni sustav 1996. godine. Nakon toga je uslijedila revitalizacija polja koja je dovršena sredinom 1997. godine, no glavni problem i dalje predstavlja razminiranje polja. Upravo zbog brojnih mina na ovom području već više od 15 godina nije bilo ozbiljnijih istražnih radova.

Pogon Vinkovci ne spada među najveće u Hrvatskoj, čemu je prodonio i rat, no prednjači po primjeni tehničkih unaprjeđenja i inovacija pa je tako na polju Privlaka primijenjena metoda plinskog podizanja umjesto mehaničkog načina podizanja dubinskim sisaljkama što je jedinstven slučaj u Hrvatskoj.

Veliko neistraženo područje u Hrvatskoj su i Dinaridi, Istraživanja tog područja traju dugo, oko 60 godina.  Izbušeno je 15 bušotina, a najperspektivnija područja su Vučjak u Gorskom kotaru, otok Brač i Ravni kotari u zadarskom zaleđu (Sl.8).

U podmorju sjevernog Jadrana situacija je prilično jasna – crpi se samo plin s osam polja, a s još dva trebala bi uskoro početi s radom. Otkriće plinskih polja u Jadranu datira iz 1970-ih godina, no, njihova je razrada započela 1996, kada je potpisan sporazum o zajedničkom ulaganju između Ine i tvrtke Agip, danas ENI, iz Italije (Sl.8) (www.tportal.hr).

Glavni problem je što Hrvatskoj uz sva postojeća i ona još neotkrivena ležišta nedostaje energije i energenata. Sve skupa što danas imamo, uz stalni rast potrošnje, nažalost nije dovoljno i zato Hrvatska mora uvoziti energiju – dijelom u obliku sirovih energenata, a dijelom u upotrebljivom obliku. Većina uvoza ostvaruje se cjevovodnim prometom tj.naftovodom.

Jedan od ciljeva ovog projekta je upoznati se s postojećim hrvatskim naftovodnim sustavom, njegovim obujmom i značenjem. Istraživanje počinje u Omišlju na Krku, gdje započinje Jadranski naftovod (JANAF).

---

Jadranski naftovod (JANAF) i terminal Omišalj

JADRANSKI NAFTOVOD D.D. (JANAF)

Naftovodni sustav JANAF-a d.d. projektiran je i građen u razdoblju 1974.-1979. godine kao moderan, pouzdan, siguran i ekonomičan sustav transporta nafte za potrebe rafinerija u nekadašnjoj Jugoslaviji, kao i za korisnike u Mađarskoj i bivšoj Čehoslovačkoj (Sl.9).

Naftovod je pušten u rad 1979. kada ga je vodila državna tvrtka „Jugoslavenski naftovod“ (JUNAF). Zamišljen je kao jednosmjerni uvozni naftovod iz smjera Omišlja prema jugoslavenskim rafinerijama. Početkom rata tvrtka mijenja naziv u Jadranski naftovod d.d. (JANAF). Uz transport nafte, značajne djelatnosti JANAF-a su i skladištenje nafte i naftnih derivata te prekrcaj tekućih tereta. 

Radi boljeg upoznavanja s transportnim sustavom nafte u Hrvatskoj, organiziran je posjet Terminalu Omišalj (Sl.10). Od ljubaznog i stručnog vodstva dipl.ing. Mladena Mahulje, dobivene su sve potrebne informacije.

Sustav JANAF-a d.d. izgrađen je kao međunarodni sustav transporta nafte od Terminala Omišalj do domaćih i inozemnih rafinerija u središnjoj i istočnoj Europi (Sl.11).

Sustav se sastoji od:
•Prihvatno – otpremnog Terminala Omišalj
•Prihvatno-otpremnih terminala u Sisku, Virju i Slavonskim Brodu a od 2009. u sustav JANAF-a uključen je i terminal Žitnjak u Zagrebu
• Cjevovoda dugačkog 622 km s dionicama (610 km kroz Hrvatsku):

–          Omišalj – Sisak
–          Sisak – Virje – Gola (granica s Mađarskom)
–          Virje – Lendava
–          Sisak – Slavonski Brod
–          Slavonski Brod – Sotin (granica sa Srbijom)
–          Slavonski Brod- Bosanski Brod (granica s BiH)
–          Omišalj-Urinj (podmorski naftovod dužine 7.2 km, koji povezuje Terminal Omišalj i INA-Rafineriju nafte Rijeka).

TERMINAL OMIŠALJ

Nalazi se na sjevernoj strani otoka Krka u blizini grada Omišlja, a služi za prihvat, skladištenje i otpremu sirove nafte i naftnih derivata korisnicima transportnog sustava (Sl.11). Velika je prednost terminala njegova prirodna zaklonjenost od jakih udara bure te dubina mora u Omišaljskom zaljevu koja uz vezove iznosi otprilike 30 m. Zbog toga je tankerska luka sigurna za iskrcaj nafte i naftnih derivata za tankere na sidrištu i na vezu, s mogućnošću prihvaćanja brodova 24 sata dnevno, tijekom cijele godine (Sl.12).

Dva tankerska veza s dubinom mora od 30 metara mogu bez ograničenja prihvatiti i najveće tankere. Pomoću peljara i tegljača čitava operacija okretanja i vezivanja čak i najvećih tankera ne traje duže od 3 sata. Na svakom vezu su četiri istakačke ruke za sirovu naftu i dvije za naftne derivate s mogućnošću prekrcaja od 5.000 m³/h svaka, odnosno 20.000 m³/h nafte po vezu (Sl 13). Tankeri mogu ukrcavati i iskrcavati naftu 24 sata na dan, 365 dana godišnje. Za skladištenje nafte na Terminalu Omišalj koristi se 12 spremnika ukupnog kapaciteta od 760 000m³. Za skladištenje naftnih derivata na Terminalu Omišalj koristi se 6 spremnika ukupnog kapaciteta od 60 000m³. Na Terminalu Omišalj također se nalaze i spremnici za derivate, a neposredno uz spremnike je i autopunilište za naftne derivate (Sl.14).

Godišnje pristane u luku šezdesetak tankera. Dozvolu za ulazak broda i njegovo pristajanje daje lučka kapetanija Rijeka. Po pristajanju na brod dolazi: policija, carina i lučka kapetanija koje obavljaju pregled broda i svih potrebnih dokumenata  prije punjenja ili pražnjenja samog tankera. Kada je formalni dio obavljen i tanker je dobio sve potrebne dozvole, spaja se tzv. istakačkim rukama (pomični mehanizam) za priveznice tankera. Tanker u prosjeku stoji na vezu oko 22 sata.

Crpke tankera upumpavaju naftu u sustav cijevi koje pune spremnike na Terminalu. Unutar spremnika nalaze se miješalice koje mješaju njegov sadržaj (intervju, Mladen Mahulja, 2007). Praćenje stanja opreme i upravljanje cijelim sustavom transporta i skladištenja sirove nafte obavlja se iz Kontrolnog centra na Terminalu (Sl.15).

Postoji niz zaštitnih mehanizama kojima se nastoje spriječiti ili sanirati moguća ekološka onečišćenja. Na primjer, kad tanker pristane i prije nego što se prikopča na sustav Terminala, opaše se s branom. To je prva crta obrane, fizička barijera, kojoj je cilj spriječiti daljnje širenje onečišćenja, ako do njega dođe. Na ulazu u luku Omišalj nalaze se tri kompresora koja mogu proizvesti najveću zračnu zavjesu na svijetu! Golim okom teško vidljiva zračna barijera trebala bi spriječiti da se nafta iz Omišaljskog zaljeva širi na otvoreno more.

Svaki spremnik na Terminalu stavljen je unutar zatvorenog betonskog prostora tzv. tankvana, čija je funkcija sakupljanje izlivene sirovine iz spremnika (Sl.14). Spremnici se svake dvije do tri godine preventivno pregledavaju kako bi se sanirala korozija, provjerila debljina stjenki samog spremnika i dr.

Cijevi naftovoda održavaju se „inteligentnim čistačem“. On čisti stijenke cijevi od parafina i ostalih nečistoća, te mjeri njihovu debljinu. Opremljen je senzorima koji pamte stanje cjevovoda (intervju, Mladen Mahulja, 2007).

U 30 godina rada JANAF-a transportirano je 170 milijuna tona nafte i prekrcana su 2274 tankera (bez incidenata). Od ukupno transportiranih tona-kilometara, 90,5% je bilo za inozemne korisnike (Sl.16).

U 2009. godini mijenja se poslovna slika tvrtke: u prvih devet mjeseci sve su veći prihodi od skladištenja nafte i naftnih derivata (oko 34,2%), a 70,4% prihoda je ostvareno pružanjem usluga transporta nafte te skladištenja nafte i derivata stranim korisnicima. U prvih devet mjeseci 2009. ostvaren je prihod gotovo jednak prihodu za cijelu 2008. Godinu. Neto dobit je bila 2,5 puta veća, a investicije 2,7 puta veće nego u istom razdoblju 2008.godine. Uz uspješno poslovanje, JANAF ulaže vlastita sredstva u modernizaciju sustava i nove projekte skladištenja i transporta te je od 2007. u snažnom investicijskom ciklusu, a posebice 2009. godine. U strukturi vlasništva dominira država preko svojih institucija i tvrtki u većinskom vlasništvu (EGE; 2009).

MOGUĆNOSTI I SNAGA JANAF-a U MEĐUNARODNIM PROJEKTIMA TRANZITNIH NAFTOVODA

 Za budući razvoj tranzitnih naftovoda naftnim koridorom JANAF-a kroz Hrvatsku značajni su strateško-energetski položaj i slobodni kapaciteti sustava JANAF-a s ciljem njihovog većeg korištenja i modernizacije radi povećanja sigurnosti transporta nafte i zaštite okoliša. Također, JANAF-ove mogućnosti razvoja proizlaze iz njegove povezanosti sa sustavom naftovoda Družba (u Mađarskoj) kojim se nafta već danas transportira iz Rusije kroz Bjelorusiju, Ukrajinu, Slovačku, Mađarsku i Hrvatsku do Terminala Sisak te dalje istočnim krakom JANAF-a do rafinerija u Bosni i Hercegovini (Bosanski Brod) te Srbiji i Crnoj Gori (Pančevo i Novi Sad). Blizina naftovoda TransAlpineLine (TAL) pruža značajne mogućnosti razvoja jer bi se izravnom kontinentalnom vezom od rumunjske luke Constanta kroz Rumunjsku, Srbiju, Hrvatsku, Sloveniju i Italiju nafta mogla transportirati do europskih potrošača. Time bi se ujedno smanjio promet nafte Sredozemljem i Jadranskim morem za više desetaka mil. T nafte i izbjegla ograničenja prometa tankera kroz Bospor. Isti učinci bi se postigli povezivanjem Družbe Adrie s naftovodom TAL. Planirajući razvoj projekata međunarodnih naftovoda JANAF je suočen i s problemom konkurenskih naftovoda jer se u okruženju pripremaju novi projekti naftovoda (EGE, 2005).

---

Anketiranje stanovnika Omišlja

ANKETIRANJE STANOVNIKA OMIŠLJA

Nakon obilaska samog Terminala Omišalj i prikupljenih podataka o  cjelokupnom naftovodnom sustavu, provedeno je anketiranje stanovništva u centru Omišlja. Namjera je saznati što građani misle i koliko znaju o JANAF-u i Terminalu u Omišlju. Anketirano je trideset i dvoje građana, koji su odgovarali na petnaest pitanja.

Na postavljeno pitanje o upoznatosti s organizacijom JANAF, 90% ispitanika odgovorilo je da zna kakva je to organizacija (Sl.17).

Iako 90% ispitanika smatra da zna kakva je JANAF organizacija, 36,4 % ispitanika ne zna tko je većinski vlasnik, 27,3 % smatra da je Republika Hrvatska većinski vlasnik, njih 18,2% navodi INA-u kao većinskog vlasnika, njih 13,6% dioničare, a Hrvatski zavod za mirovinsko i invalidsko osiguranje ne navodi nitko od ispitanika (Sl.18).

Treće pitanje je bilo pitanje s višestrukim odgovorima, te je analizirano na dva načina. Kod prvog načina je analizirano koliko je ispitanika zaokružilo koji odgovor, tako da se pojedini postoci ne odnose na ispitanike nego na zastupljenost pojedinog odgovora (Sl. 19.a). Kod drugog načina su promatrane različite kombinacije odgovora. Kao djelatnost JANAF-a 27 % ispitanika smatra samo siguran i kvalitetan transport nafte, a 5% ispitanika je navelo samo skladištenje nafte i naftnih derivata. Siguran i kvalitetan transport nafte i skladištenje nafte i naftnih derivata je navelo njih 49 %, a 14 % ispitanika je navelo kao djelatnost JANAF-a siguran i kvalitetan transport nafte, skladištenje nafte i naftnih derivata i brigu za zaštitu i očuvanje okoliša (Sl. 19.b).

Na pitanje: „Znate li zašto je Omišalj idealna luka za prihvat i otpremu nafte“ ispitanici su u potvrdnom slučaju trebali sami navesti razloge. Tako je 36 % ispitanika navelo dubinu mora, 12 % geografski položaj, a po 4% ispitanika je navelo zaštićenost, sigurnost i blizina europskih centara kao razlog zbog čega je Omišalj idealna luka za prihvat i otpremu nafte (Sl.20).

Na pitanje kada je projektiran i sagrađen terminal Omišalj ispitanici su odgovarali na slijedeći način: 27,3 % ispitanika nije reklo točnu godinu nego samo sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća, isti postotak ispitanika (27,3 %) nije znao odgovor na ovo pitanje, dok su se ostali ispitanici odlučili za pojedine godine krajem sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća (Sl. 21).

Šesto pitanje je bilo: „Postoji li zbog terminala za istovar nafte opasnost od ekološke katastrofe?“. Na ovo pitanje je većina ispitanika (95,5%) odgovorilo da postoji, te su morali dodatno procijeniti kolika opasnost (Sl. 22).

Sljedeće je pitanje bilo da li terminal Omišalj provodi dostatnu brigu o zaštiti okoliša. Iz grafičkog prikaza (Sl. 23) se vidi da je jednak postotak (40,9%) onih koji misle da dovoljno brine kao i onih koji misle da nedovoljno brine.

Osmo se pitanje odnosilo na mogućnost realizacije projekta „Družba Adria“ i utjecaj projekta na poslovanje terminala Omišalj. Najveći postotak ispitanika, njih 81%, nije znalo odgovor na ovo pitanje. Ostali su se odgovori isticali samo pojedinačno (Sl. 24).

Postotak ispitanika koji su smatrali da je Omišalj spreman na sanaciju posljedica izlijevanja nafte zbog povećanog prometa  iznosi 18%, jednak postotak ( 18%) ispitanika je smatrao da nije spremna (Sl. 25).

Na pitanje: „Smatrate li da postojeći naftni terminal utječe na turizam Omišlja?“, 90,9% ispitanika odgovorilo je da smanjuje posjete turista (Sl. 26).

Interesantno je primijetiti kako su isti ispitanici koji su odgovorili na prethodno pitanje da terminal smanjuje posjete turista odgovorili da terminal također smanjuje i vrijednost njihove nekretnine (Sl. 27).

Na pitanje : „Da li bi stanovnici ostvarili veći dohodak kada bi Omišalj bio isključivo turističko mjesto“?,. čak 50% ispitanika je odgovorilo potvrdno (Sl. 28).

Na pitanje imaju li osobnu korist ili štetu od postojanja terminala, čak 59 % je izjavilo da ne osjeća utjecaj postojanja terminala, samo 9% ima korist, a 27% osjeća štetan utjecaj zbog postojanja terminala (Sl. 29).

Znatan postotak ispitanika (77 %) zna da je Omišalj izabran za najpovoljniju lokaciju izgradnje LNG terminala na Jadranu (Sl. 30).

Na pitanje smatraju li da bi odabir Omišlja kao novog terminala za ukapljeni plin bio koristan za njihovo mjesto,  36,4 % ispitanika  je odgovorilo da bi to povoljno utjecalo na povećanje godišnjeg prihoda, a čak 50 % ispitanika smatra da bi se negativno odrazilo na posjete turista (Sl. 31).

Više od pola ispitanika (59 %) smatra da bi njihovo mišljenje trebalo biti presudno u odluci gradnje LNG terminala, dok 36 % smatra da bi o tome trebala odlučiti struka (Sl. 32.).

---

Rafinerije nafte

RAFINERIJE NAFTE

Nafta koja stigne u Hrvatsku ne može se odmah koristiti. Potrebno ju je preraditi. To se obavlja u rafinerijama, velikim postrojenjima u kojima se iz sirove nafte različitim procesima izdvajaju naftni derivati (kao što su npr. tekući plin, dizelsko gorivo, benzin, mlazno gorivo, motorna ulja…) potrebni krajnjim korisnicima.

Tek naglim razvitkom automobilske industrije i sve većom potražnjom za naftom, počinju se razvijati tehnologije dobivanja goriva iz nafte, odnosno tehnologije rafiniranja. Nafta transportirana rafinerijama sadrži vodu, soli, sumporne spojeve, kiseline i neke nečistoće. Kako ovi elementi izazivaju koroziju i ostale negativne efekte na postrojenju, nastoje se ukloniti. Voda se uklanja na način da se s dna spremnika u kojem se nalazi nafta, ispušta voda, jer se nafta, pošto je lakša od vode, nataložila na površini. Drugi način je dodavanja emulgatora. Soli se uklanjaju dodavanjem visoko zagrijane vode u tok nafte. Zagrijana voda otapa soli koje se talože na dnu (www.hr.wikipedia.org).

PROCESI KOJI SE ODVIJAJU U RAFINERIJI

 Destilacija je prvi korak u postupku prerade nafte. Svrha procesa je izlučivanje (separacija) ugljikovodika iz sirove nafte u frakcije koje se razlikuju prema točki vrelišta. Alkilacija je sekundarni proces prerade nafte kojim se dobiva najkvalitetniji benzin. Najzastupljeniji proces u preradi nafte je hidrodesulfurizacija. Hidrodesulfurizacijom se povećava kemijska stabilnost kreking benzina. Izomerizacija je proces koji se koristi ukoliko je potrebno povećati oktanski broj benzina. Osim za spomenutu namjenu koristi se i za pripremu sirovine za proces alkilacije. Ukoliko se želi povećati oktanski broj grupi benzina dobivenih procesom atmosferske destilacije koristi se katalitički reforming. Blending proces koristi se u postupcima rafinacije: petroleja, benzina i dizelskog goriva, na način da se različite frakcije nafte kombiniraju u svrhu dobivanja završnih navedenih proizvoda.

TIPOVI RAFINERIJA

• Najjednostavniji tip rafinerije (rafinerije koje imaju samo atmosfersku destilaciju, katalitički reforming i proces rafimacije);
• Složeni tip rafinerije (osim postrojenja iz prve grupe sadrži i postrojenja vakuum-destilaciju katalitički kreking);
• Kompleksne rafinerije  (uključuje i proizvodnju mazivih ulja);
• Petrokemijske rafinerije  (obuhvaća i petrokemijska postrojenja)

          (www.hr.wikipedia.org).

RAFINERIJE U HRVATSKOJ

INA d.d. u Hrvatskoj posjeduje i koristi rafinerijska postrojenja i pogone za proizvodnju goriva i maziva, kao i određeni opseg potrebne mreže za distribuciju nafte i drugih proizvoda. Isporuka nafte rafinerijama se obavlja cjevovodima, a prijevoz drugih proizvoda se obavlja morem, cestom i željeznicom uz korištenje određenog broja skladišta proizvoda. INA ima dvije rafinerije goriva, smještene u Rijeci (Urinj) i u Sisku.

RAFINERIJA RIJEKA

Rafinerija nafte Rijeka smještena je u vrhu Jadranskog mora, na 3,5 četvorna kilometra priobalnog područja Kostrene i Bakra, 12 kilometara južno od Rijeke, najkraće i najpogodnije veze srednje Europe do Mediterana.

Rafinerija ima vlastitu luku, priveze i uređaje na moru za dopremu i otpremu roba, sirove nafte i naftnih derivata (Sl.33). Postrojenja za proizvodnju maziva i bitumena nalaze se na Mlaki. Povezana je podmorskim naftovodom – dugim 7,2 km, promjera 20″ – s lukom i naftnim terminalom u Omišlju na otoku Krku (JANAF). Potpuno je izgrađena kopnena prometna infrastruktura (ceste i željeznička pruga), sa svim uređajima za otpremu naftnih derivata.

U proizvodnom su programu Rafinerije nafte Rijeka : ukapljeni naftni plin, primarni benzin, motorni benzini, petroleji, gorivo za mlazne motore, dizelska goriva, loživa ulja, brodska goriva, bitumeni, tekući sumpor, bazna ulja, motorna i industrijska maziva, mazive masti i parafin. Kvaliteta tih proizvoda regulirana je Ininim, hrvatskim i europskim normama, a moguća je i proizvodnja prema posebnim zahtjevima.

RAFINERIJA SISAK

Za potrebe ovog projekta organiziran je i posjet RN Sisak. Uz stručno vodstvo dipl.ing. Đorđa Relića posjećeni su: luka Crnac, kombinirano postrojenje za preradu nafte KP 5 i KP 6, Punilište, Postrojenje za obradu otpadnih voda i na kraju Kontrolna sala iz koje se nadziru svi proizvodni procesi u rafineriji. Obilaskom su dobiveni sljedeći podaci.

Rafinerija nafte Sisak kontinentalna je rafinerija, smještena 50 kilometara južno od Zagreba. Nalazi se na križanju cestovnih, željezničkih i riječnih putova, blizu domaćih naftnih polja. Uz domaću, prerađuje i uvoznu sirovinu, kojom se snabdijeva Jadranskim naftovodom iz dva smjera – Mediterana i Rusije. Lokalnim naftovodom transportiraju se nafta i kondenzat iz domaćih nalazišta u Moslavini, a rijekom Savom nafta sa slavonskih naftnih polja (Sl.34).

Rijeka Sava je glavni dobavni pravac kada je u pitanju nafta koja dolazi iz Slavonije. Nafta putuje šlepovima. Brod u pravilu vuče 2 do 6 šlepova koji pristaju u luku Crnac (Sl.35; 36). Ovaj oblik transporta nafte je ponekad problematičan ljeti zbog niskog vodostaja rijeke. U luci postoje četiri istovarna mjesta. Po dolasku šlep staje uz pristanište i cijevima se spaja na sustav same luke a pumpe su te koje tada izvlače naftu iz teglenica.

Dodatne komplikacije mogu se javiti zimi kada zbog niskih temperatura naftu treba zagrijati. Tada se šlep priključi na grijalice a u naftu se dodaju aditivi radi povećanja viskoznosti. Sustav zaštite čine plutajuće brane kojima se šlep opaše i tako čini mehanički oblik zaštite kod izlijevanja nafte. Ako bi u luci izbio požar, na devet lokacija postavljeni su bacači koji izbacuju mješavinu vode i pjene. Podaci govore da od početka rada luke, a to je 80-tih godina, pa do danas, nije bilo incidenata. Preko luke Crnac rafinerija Sisak primi u prosjeku 4000 T nafte na dan (intervju; Đorđe Relić, dipl.ing, 2010).

Rijeka Sava predstavlja spoj s istočnim tržištem, a blizina transportnog koridora Zapadna Europa – Zagreb – Beograd – Srednji istok, jedna je od prednosti geografskog položaja ove rafinerije. Proizvodi Rafinerije Sisak su sljedeći: UNP, motorni benzini, dizelska goriva, primarni benzin, gorivo za mlazne motore, petrolej za bušotine, loživa ulja, naftni koks – zeleni i kalcinirani te bitumen.

Obilazak Kombiniranih postrojenja obavljen je autobusom iz sigurnosnih razloga (Sl.37). Fotoaparat je ulovio i dio povijesti (Sl.38). Rafinerija nafte Sisak razvila se iz Shellova skladišnog prostora izgrađenog 1923. godine na ušću Kupe u Savu. Na istoj lokaciji Shell 1927. gradi kotlovsku destilaciju s dnevnim preradbenim kapacitetom od 170 tona. Sirovina i derivati transportirani su teglenicama Savom i željezničkim cisternama. Domaća se nafta počinje prerađivati 1940. Rafinerija tada godišnje prerađuje 96 000 tona nafte i proizvodi dvjesto vrsta derivata.

Stručno vodstvo organizira posjet i Postrojenju za obradu otpadnih voda, koje nastaju u različitim proizvodnim procesima rafinerije. Omogućen je neposredan uvid  u to kako izgleda voda prije i poslije obrade! (Sl. 39, 40) Grubo rečeno, obrada vode vrši se u tri faze. U prvoj fazi voda se mehanički čisti od svih nečistoća (pijesak, šljunak i sl.). U drugoj fazi voda se kemijski obrađuje, dok treća faza predstavlja biološku obradu nakon koje se biološki mulj odstranjuje i spaljuje, a voda bistri te potpm pušta u rijeku Kupu.

Na putu do zgrade u kojoj se nalazi Komandna sala, posebna je pozornost posvećena obali Kupe. Razlog, trenutno zagađenje vode koje se u zadnje vrijeme često spominje u medijima. U Kupi su završile otpusne vode koje nisu obrađene (Sl.41)!

Razlog ovog incidenta vjerojatno treba tražiti u dotrajaloj opremi kojom se rafinerija služi. Zanimanje je usmjereno na samu sanaciju onečišćenja. Vidljiva, žuta brana je mehanička dok je bijela brana apsorbirajuća. Sama crpka nastoji povući petrolej ,koji se većim dijelom razlio po površini vode. Uz sve navedeno koriste se i kemikalije koje dodatno razgrađuju preostali dio onečišćenja (Sl.41).

U obilasku Rafinerije Sisak ostaje posjet postrojenju, od kuda se nadgleda i upravlja cijelom proizvodnjom. Riječ je o tzv. Komandnoj sali (Sl. 42, 43).

Na brojnim monitorima mogu se shematski pratiti postupci prerade nafte (Sl.42), npr. uklanjanje vode i soli, grijanje nafte nakon čega slijedi razdvajanje komponenti i dr. Teško se mogu pohvatati sve te silne destilacije, alkilacije i sl. U prosjeku treba oko 5 sati da se iz sirovine dobije gotov proizvod koji se tada skladišti u spremnicima ili se cjevovodom, željeznicom i cisternama distribuira dalje. Predmet zanimanja je  daljnji transport cisternama, pa je organiziran posjet tzv. Punilištu (Sl.44).

Ovdje se cisterne mogu puniti benzinom, loživim uljem, dieselom i dr. Prije nego što se krene s punjenjem, iz cisterna se mora izvući sav statički elektricitet koji je ovdje iznimno opasan budući da iskrenje može izazvati požar. Samo punjenje cisterne traje oko 10 minuta. Nakon punjenja cisterna odlazi na vaganje. Na ovakav način rafinerija distribuira najveći dio svoje proizvodnje (intervju; Đorđe Relić, dipl.ing).

Iz svega navedenog može se zaključiti kako je Rafinerija nafte Sisak kompleksna  rafinerija s dobro odabranom tehnologijom. Raspolaže s oko milijun prostornih metara skladišnog prostora, suvremenim instalacijama za otpremu proizvoda, riječnom lukom s četiri pristana za dopremu nafte i otpremu derivata. Rafinerija Sisak svojom paletom proizvoda pokriva 64% hrvatskog tržišta te središnju i sjevernu BiH.

Rafinerija Sisak dobrim dijelom zadovoljava europske standarde. Modernizacijom rafinerijskih postrojenja do 2010. godine proizvodit će se goriva kvalitete Euro V i povećati kapacitet prerade sa sadašnjih 2,3 na 3,2 milijuna tona godišnje (www. Ina.hr). Pozdravlja se  rekonstrukcija i modernizacija postrojenja jer  se iz prve ruke moglo uvidjeti  koliko je ona neophodna.

---

Anketiranje stanovnika grada Siska

Nakon obilaska RN Sisak u okviru ovog projekta organiziran je i odlazak u centar samog grada kako bi se anketirali građani Siska i saznalo se što misle o rafineriji i njezinim djelatnostima. Anketirano je 26 građana koji su ljubazno odgovarali na sva pitanja.

Iz odgovora na zadnje postavljeno pitanje može se uvidjeti da bi građani Siska voljeli više sudjelovati u odlukama koje se donose na povećanje proizvodnih kapaciteta u rafineriji. Nešto manji broj ispitanika (34%) smatra da o takvim pitanjima treba odlučivati isključivo struka. 13% ispitanih ostalo je suzdržano (Sl. 57).

---

ZAKLJUČAK, ZAHVALE TE LITERATURA I IZVORI

ZAKLJUČAK

U Hrvatskoj je u posljednjih 50 godina proizvedeno više od 84 milijuna tona nafte. Maksimalna proizvodnja zabilježena je 80-tih.god. Razlog tome je napredak u tehnologiji te početak eksploatacije polja u Slavonskoj-srijemskoj potolini. Za vrijeme Domovinskog rata proizvodnja nafte je razumljivo smanjena, a nakon završetka rata na kratko je porasla da bi se potom ponovno smanjivala. Nakon revitalizacije pojedinih polja taj pad je donekle ublažen, pa čak dolazi i do stagnacije. S obzirom na to da je većina naših polja pri kraju s rezervama nafte, njezina proizvodnja će se i dalje smanjivati, a Hrvatska će sve više ovisiti o stranoj nafti i o kolebanju cijena na svjetskom tržištu, a to će se svakako odraziti i na gospodarski razvoj Hrvatske.

Zadnji izvještaj o predviđanjima za proizvodnju i potrošnju nafte i plina, koji je objavio BMI, pokazuje kako će Hrvatska do 2012. godine činiti 1,78 % ukupne potrošnje u središnjoj i istočnoj Europi, dok će njezin doprinos u proizvodnji biti gotovo nikakav. Jedan od uzroka ovako lošeg rezultata minimalne su rezerve nafte i plina te siromašna proizvodnja. No, naglašava se i kako dugoročno gledano Hrvatsku ne očekuje niti puno bolja budućnost (www.poduzetništvo.org).

Zbog svega navedenog iznimno je važno da se Hrvatska uključi u međunarodnu mrežu naftovoda. Budući da  projekt Družba Adria zasad stagnira Hrvatska se planira uključiti u gradnju Paneuropskog naftovoda kojim bi se velike količine nafte iz kaspijskog područja preko Rumunjske, Srbije i Hrvatske transportirale na zapad. Time bismo si, osim transportne naknade te strateške i drugih koristi, osigurali i jeftiniju naftu, a ne bismo povećali rizik od tankera u Jadranu jer bi se nafta prebacivala naftovodom prema Trstu (www.ezadar.hr).

U prilično pesimističnoj  prognozi o proizvodnji  i potrošnji nafte u Hrvatskoj, ohrabrujuća je činjenica ta, da je Hrvatska već krenula s modernizacijom i povećanjem proizvodnih kapaciteta svojih rafinerija, kao i s obnovom i širenjem sustava JANAF-a. Iz analiza anketa je vidljivo kako građani podupiru nove projekte ali istodobno lokalno stanovništvo zamjera što u većoj mjeri ne sudjeluje u donošenju odluka vezanih uz modernizaciju i povećanje proizvodnih kapaciteta. Građani su svjesni važnosti rafinerija za preradu nafte i naftovodnog sustava kojim se ona distribuira, ali s obzirom da navedeni prolaze kroz njihovo „dvorište“ ne može im se zamjeriti strah koji izražavaju zbog mogućih onečišćenja zraka, rijeka ili mora. Strah građana donekle proizlazi i zbog slabog poznavanja dotične materije. Naime, građani znaju da se u rafinerijama ili na Terminalima događa nešto potencijalno opasno, ali kad ih se konkretno pita da navedu što, većina ne zna što bi točno navela. Ne znaju navesti niti sustave zaštite okoliša koji se primjenjuju bilo u proizvodnji ili distribuciji nafte, ali su svi ujedinjeni u mišljenju kako je zaštita nedostatna i  ne funkcionira kada bi trebala. Istina je, kao i uvijek u životu, negdje u sredini. Sigurno je da bolja komunikacija lokalnog stanovništva s mjerodavnima u sustavu proizvodnje i distribucije nafte ne bi bila na odmet. Stoga, trebalo bi na njoj poraditi već sutra jer kako izgleda, fosilna goriva još će dugo grijati „naše dvorište“.

ZAHVALA

Zahvaljujemo se gospodinu Đorđu Reliću, dipl.ing. inženjeru sigurnosti iz Sinaco d.o.o. u RN Sisak, te gospodinu Mladenu Mahulji, dipl.ing. voditelju odjela transporta na Terminalu Omišalj na svesrdno pruženoj pomoći. Duboko smo zahvalni tvrtkama INI d.d. i JANAF-u d.d što su odobrile obilazak svojih postrojenja. Također se zahvaljujemo Ministarstvu znanosti obrazovanja i športa na odobrenom projektu i financijskoj potpori.

LITERATURA I IZVORI

§  Blašković,V.,1959: Nafta, Zagreb.
§  Jakopaš,M.,1991: Postanak, svojstva i značaj nafte; završni stručni rad, Zagreb, str.1-22.
§  Lončar, J., 2007: Istraživanje, eksploatacija i proizvodnja nafte i plina u Moslavini, Geografski horizont, LIII, br. 1-2, str. 27-38.
§  Tosenberger, A., Todorović, B., 2000: Nafta i plin u Hrvatskoj, Geografski horizont, XLVI br. 1-2, 67-77.
§  EGE, poseban prilog JANAF, 5/2009, str. 35
§  EGE, poseban prilog JANAF, 1/2008, str. 99
§  EGE, promotivni članak JANAF, 3/2005, str. 115
§  www.arhiva.depo.ba (12.06.2010.)
§  www.ezadar.hr (08.07.2010.)
§  www.hr.wikipedia.org (12.06.2010.)
§  www.ina.hr (12.06.2010)
§  www.izvorienergije.com (12.06.2010.)
§  www.janaf.hr (12.06.2010.)
§  www.korzo.net (10.06.2010.)
§  www.ktf-split.hr (12.06.2010.)
§  www.mojevijesti.ba (12.06.2010.)
§  www.poduzetništvo.org (08.07.2010.)
§  www.tportal.hr (14.06.2010.).