12. svibnja 2024.

Vilinske jame – primjer negativnog utjecaja čovjeka na spilje

ŠKOLA: OŠ Antuna Augustinčića
UČENICI: Speleološka grupa “Šišmiš”
NASTAVNIK MENTOR: Nenad Buzjak, prof.
MENTOR: Doc. dr. Sanja Faivre, Geografski odsjek, PMF
GODINA: 2005.

Uvod

Speleološke pojave (spilje i jame) spadaju među ugroženije dijelove okoliša u Republici Hrvatskoj. Najčešći uzroci ugroženosti i uništavanja su odlaganje otpada, uništavanje prirodnih sadržaja (siga, stijena, sedimenata, vode). Posebni problem predstavlja ugrožavanje osjetljivog spiljskog živog svijeta. Najveća opasnost prijeti spiljama i jamama u blizini naselja, prometnica i gospodarskih objekata, naročito ako su im ulazi lako pristupačni.

Speleološke pojave (spilje i jame) spadaju među ugroženije dijelove okoliša u Republici Hrvatskoj. Najčešći uzroci ugroženosti i uništavanja su odlaganje otpada, uništavanje prirodnih sadržaja (siga, stijena, sedimenata, vode). Posebni problem predstavlja ugrožavanje osjetljivog spiljskog živog svijeta. Najveća opasnost prijeti spiljama i jamama u blizini naselja, prometnica i gospodarskih objekata, naročito ako su im ulazi lako pristupačni.

Slika 1: Položaj Vilinskih jama u Samoborskom gorju
Slika 2: Glavni ulaz Vilinske jame (foto: R. Keser)

U Samoborskom gorju dosad je istražen veliki broj spilja i jama. Mnoge su izložene zagađivanju i uništavanju. Među njima su i Vilinske jame – spilja i poluspilje kraj Grdanjaca. Zbog blizine naselja i čestih posjeta od strane izletnika spilje su već dulje vrijeme izložene uništavanju (lomljenje siga, stijena i dr.)

Cilj istraživanja

Cilj projekta je istražiti uzroke i posljedice negativnih ljudskih utjecaja na Vilinske jame. Prikupit će se podaci o vrstama vidljivih oštećenja prirodnih sadržaja (siga, stijena, sedimenata) i sastaviti njihov popis. Pokušat će se odrediti i njihovi uzroci, te predložiti mjere koje bi ih mogle zaustaviti.

Slika 3: Mali otvor u drugoj dvorani neprolazan je za čovjeka (foto: N. Buzjak)

Metode istraživanja

Rad je organiziran u grupama: jedna je mjerila dimenzije, druga određivala značajke, a treća mjerila temperaturu i strujanje zraka. U unaprijed pripremljeni upitnik upisivani su podaci o položaju ulaza, dimenzijama spilje, morfologiji, hidrološkim značajkama, sigama i ekološkom stanju. Pregledani su svi dostupni dijelovi spilje. Od speleološke opreme korišteni su speleološki šljemovi s karabitnom i električnom rasvjetom te baterijske lampe.

Terenskim istraživanjem i korištenjem GPS prijemnika Garmin GPS 12 prikupljeni su podaci o položaju Vilinskih jama i snimljena trasa staze od Tušina do ulaza.

Speleološkim istraživanjem prikupljeni su podaci o prirodnim značajkama (vrsti spilje, osnovnim morfološkim i hidrološkim značajkama).

Mjerena je trenutna temperatura i strujanje zraka. Temperatura zraka mjerena je ručnim termometrom punjenim tekućinom nepoznatog proizvođača, sa skalom podjele po 1°C i mogućnošću očitavanja od 0,5°C. Strujanje zraka mjereno je anemometrom TurboMeter (Davis Instruments), raspona mjerenja 0-44,8 m/s, rezolucije od 0,1 m/s i pouzdanošću od 0,1 m/s. Mjerenje je obavljeno na 8 točaka.

Prikupljeni su podaci o oštećenjima i njihovom stupnju. Analiza prikupljenih podataka obavljena je primjenom računala.

Dosadašnja istraživanja

Spilje su do sada više puta bile istraživane, opisivane ili spomenute u literaturi (Hirc, 1902., Reizer, 1911., Poljak, 1933., Marjanac, 1972., Buzjak, 2001.). Zabilježeno je nekoliko legendi prema kojima su u njima nekada živjele vile (Grakalić, 1980.). Prema tim legendama nastao je njihov naziv.

Spilje su ubilježen u katastar speleoloških pojava Parka prirode “Žumberak-Samoborsko gorje” (Buzjak, 2001.) na čijem se teritoriju nalazi.

Slika 4: Strmac građen od sedre u kojoj su oblikovane Vilinske jame (foto: R. Keser)

Rezultati istraživanja

Morfološke i hidrološke značajke

Vilinske jame su, iako im u nazivu stoji “jame”, naziv za spilju, nekoliko malih poluspilja i širih pukotina u sedri (sl. 1). Nalaze se u Samoborskom gorju kod sela Tušini, u dolini potoka Breganica. Ulazi su na nadmorskoj visini između 290 i 300 m. Prvi ulaz spilje je širok 4 m i visok 2,3 m, a drugi ulaz je neprohodan za odraslog čovjeka (sl. 2, sl. 3). Oba ulaza su spiljska i jako teško uočljiva zbog zaklonjenosti stijenama, drvećem i grmljem. Ekspozicija ulaza je jugoistočna. Ulazna dvorana je 9,90 m duga i 10,5 m široka. Prema morfološkim značajkama to je jednostavna spilja. Oblikovana je u sedri koja se taložila u potoku koji se iz smjera sjeverozapada ulijeva u potok Breganicu (sl. 4). Oko ulaza prikupljeno je nekoliko zanimljivih komada sedre u kojima se vide ostaci biljaka i puževe kućice (sl. 5). Sedra je žućkasti šupljikavi vapnenac koji nastaje u potocima i rijekama krških područja taloženjem kalcita na mahovini i ostacima biljaka.

Slika 5: Puževa kućica ostala je sačuvana u sedri (foto: R. Keser)
Slika 6: Srebrne točkice na stijenama i sigama su kapljice kondenzirane vode (foto: R. Keser)

U spilji je zabilježena pojava vode kao nakapnice, cijednice i spiljske rose. Nakapnica je voda koja se procjeđuje kroz strop i kapa na pod spilje. Cijednica se cijedi po zidovima kanala. Spiljska rosa nastaje kondenzacijom na hladnim stijenama u spilji (sl. 6).

Zabilježene su sljedeće vrste sedimenata: pijesak, kršje i ostaci siga, a od organskih granje. Spilja je bogata raznim vrstama siga: stalagmitima, stalaktitima, saljevima (sl. 7), zavjesama, sigastim prevlakama i koraljastim sigama (sl. 8), ali nažalost većina njih je uništena od strane nemarnih ljudi.

Slika 7: Saljev je siga koja nastaje slijevanjem vode niz površinu stijene (foto: R. Keser)
Slika 8: Koraljaste sige i sigasti obrub koji pokazuje nekadašnju razinu jezerca u spilji  (foto: R. Keser)

Meteorološka mjerenja

Mjerenja trenutne temperature obavljeno je na dvije točke u spilji (T1 i T2) i jednoj izvan spilje (T3; sl. 9).

Slika 9: Tlocrt spilje s mjernim točkama

Strujanja zraka  mjerena su na dvije točke u spilji (T7 i T8), na malom ulazu s vanjske strane zbog izlaznog strujanja iz spilje prema van (T4) te na dvije pukotinske šupljine za koje smo pretpostavili da možda imaju vezu sa spiljom (T5 i T6). Sva mjerenja obavljena su 27. studenog 2004. između 11 i 12 sati (sl. 10, sl. 11).

Slika 10: Mjerenje strujanja zraka u suženju (foto: N. Buzjak)
Slika 11: Mjerenje temperature zraka termometrom (foto: R. Keser)

Rezultati mjerenja prikazani su u tablicama 1 i 2.

Tablica 1: Rezultati mjerenja trenutne temperature zraka. Tablica 2: Rezultati mjerenja strujanja zraka

Točkat (°C)
T15
T26
T38
Točkav (m/s)
T40,2 – 0,3
T50,0
T60,0
T70,0
T80,0

Primjetno je da je temperatura zraka na oba mjesta u spilji niža od temperature zraka na površini.

Strujanje zraka koje smo anemometrom mogli izmjeriti zabilježeno je samo na malom ulazu u smjeru iz spilje prema van. Primijećeno je tek obilaskom tog ulaza s vanjske strane dok se s unutarnje strane ne osjeća. Na svim drugim mjestima anemometar nije zabilježio strujanje zraka.

Oštećenja u spilji

Spilja je pažljivo pregledana i popisana su sva oštećenja izazvana od strane nesavjesnih posjetilaca (sl. 12, sl. 13). Ona su ozbiljno narušila prirodni izgled spilje.

Slika 12: Fotografiranje i bilježenje oštećenja na stropu spilje (foto: K. Motočić)
Slika 13: Potraga za mogućim oštećenjima u teže prolaznom dijelu spilje (foto: K. Motočić)

U većem dijelu tlo je jako ugaženo, naročito oko ulaza gdje je tako onemogućen rast biljaka iako ima dovoljno svjetla i vlage. Na nekim mjestima pošarane su stijene. Na više mjesta lomljene su sige, a cijelih ima samo na nedostupnim dijelovima stropa (sl. 14). U manjoj dvorani kopano je tlo i razbijane stijene u zidovima dvorane (sl. 15).

Slika 14: Polomljeni stalaktiti na ulazu spilje (foto: R. Keser)

Slika 15: Dio kanal u kojem je raskopano tlo (foto: R. Keser)

Pronađene su razne vrste otpada namjerno unešenih u spilju: papir, staklo, plastične boce i baklje. Jedna plastična boca bila je puna tekućine za koju pretpostavljamo da je ulje za baklje (sl. 16). Na više mjesta zabilježeni su tragovi gorenja na tlu i stijenama (sl. 17).

Slika 16: Baklje i plastična boca s nepoznatom tekućinom (foto: R. Keser)
Slika 17: Papiri i mjesto paljenja vatre u ulaznoj dvorani (foto: R. Keser)

Sva ova oštećenja ocijenili smo kao ozbiljna i nakon našeg terenskog rada o stanju u spilji obaviještena je uprava Parka prirode “Žumberak-Samoborsko gorje”.

Zaključak

Istraživanjem i na temelju podataka iz literature zaključili smo da su Vilinske jame jednostavna spilja nastala taloženjem sedre. Naknadno je djelovanjem vode prokapnice istaložena siga. Osim sige, na tlu spilje ima tla nanešenog s površine, komada sige i sedre koja se raspada i trusi sa zidova. Mjerenjem temperature zraka utvrdili smo da je ona u spilji manja nego na površini. Strujanje zraka zabilježili smo samo na malom otvoru gdje se javlja kao propuh koji struji iznutra prema van. U spilji smo zabilježili brojna oštećenja: gaženo tlo i biljke, kopanje tla, razbijanje stijena, trganje siga, šaranje po stijenama, paljenje vatre i ostavljanje otpada.

Nadamo se da će rezultati našeg istraživanja pomoći ljudima da shvate kako su spilje vrijedan dio prirode i da je njihovo uništavanje štetno jer su prirodni procesi u njima spori. Zato štete mogu biti nepopravljive.

Literatura

Buzjak, N., 2001.: Speleološke pojave Parka prirode “Žumberak-Samoborsko gorje” (1. dio),
Elaborat , 1-111, Park prirode “Žumberak-Samoborsko gorje” i Speleološki klub “Samobor”
Grakalić, M., 1980.: Vilinske jame. Jubilarni Šišmiš, 7-11
Hirc, D., 1902.: Raznice. Zanimljive špilje, Hrvatski planinar, 9-10, 80
Marjanac, S., 1972.: Speleološki objekti u plitkom kršu Žumberačkog i Samoborskog gorja,
Naše jame, 13 (1971), 79-83
Poljak, J., 1933.: Nekoje pećine Zagrebačke i Samoborske gore, Hrvatski planinar, 10, 305-313
Reizer, N., 1911.: Pojava krša u samoborskoj okolici, Glasnik Hrvatskog prirodoslovnog društva, 23/3, 22-39; 23/4, 14-33

Skip to content