by Uvod
Sustav gradskih središta (centralnih naselja) u nekoj nodalnoj regiji rezultat je međuovisnosti prirodnih, prometnih, gospodarskih, političkih i drugih činitelja. Jedan od osnovnih činitelja koji omogućavaju funkcioniranje sustava centara različitog stupnja centraliteta je promet. Stoga je jasna korelacija strukture sustava centralnih naselja i strukture prometne mreže koja omogućava protok ljudi, robe i informacija u nekom području. Također se može ustvrditi da bez kvalitetnih prometnih veza donekle mogu funkcionirati samo naselja najnižeg stupnja centraliteta. Za naselja većeg stupnja centraliteta, odnosno većeg gravitacijskog dosega uloga prometa je primarna.
Cilj istraživanja
Cilj istraživanja je odrediti prometnu povezanost, dostupnost i značenje pojedinih naselja u mreži centralnih naselja na izabranom području. To će se postići analizom autobusnog prometa. Autobusni promet dobar je pokazatelj stvarnih tokova, a time i značenja pojedinih naselja budući da se vrlo lako prilagođava stvarnim potrebama (npr. uvođenjem novih linija ili ukidanjem postojećih tamo gdje više nisu potrebne). Pored toga, u uvjetima razmjerno niske automobilizacije, autobusni promet ima ključnu ulogu u funkcioniranju pojedinih nodalnih regija, posebice onih u kojima je slabije razvijen željeznički promet.
Metode istraživanja
Istraživanje treba započeti analizom razvijenosti cestovne mreže u odabranom području (županiji) i to određivanjem gustoće i strukture mreže. Zatim treba odrediti je li autobusni promet jedini oblik javnog prometa ili postoji konkurencija željeznice te odrediti na kojim pravcima. Također treba odrediti stupanj automobilizacije kao elementa individualnog prijevoza.
Na temelju voznih redova prijevoznika na istraživanom području treba kartografski prikazati mrežu autobusnog prometa i odrediti njezina svojstva. Treba odrediti ukupnu duljinu mreže autobusnih linija i njihovu prostornu gustoću, prosječnu duljinu autobusnih linija i sl. Radi određivanja važnosti pojedinih centara autobusnog prometa analizirati broj polaznih linija iz pojedinih naselja. Odrediti broj vožnji na pojedinim linijama. Kvantitativnim kartodijagramom prikazati dobivene rezultate (broj polaznih linija krugovima, a broj veza ili vožnji debljinom linija, po mogućnosti oboje sa strukturom) i protumačititi uzroke stanja. Rangirati centre autobusnog prometa prema važnosti i ispitati korelaciju sa stupnjem centraliteta naselja.
Literatura
Ilić, M., Njegač, D. (1992.): Centri autobusnog prometa Hrvatskog zagorja. Acta Geographica Croatica, vol. 27, Geografski odjel PMF-a, Zagreb, str. 163-172.
Malić, A. (1981.): Centralne funkcije i prometne veze naselja Središnje Hrvatske, SGDH, Zagreb
Sić, M. (1987.): Javni međumjesni autobusni promet u SR Hrvatskoj, Radovi GO 22, Zagreb