PET ambalaža

Primjena Pravilnika o ambalažnom otpadu prema mišljenju građana Zagreba

• Škola: II. gimnazija, Zagreb
• Učenici: Diana Baus, Damjan Dorocić, Matej Radić, Lana Dragičević, Denis Meczner         
• Nastavnik – mentor: Željka Jakubec, prof.
• Mentor: doc. dr. sc. Sanja Faivre, Geografski odsjek, PMF
• Godina: 2007.

….

UVOD

Staklena ambalaža više je od tisuću godina bila odlično rješenje za čuvanje tekućina. Međutim, moderno doba zahtijeva jeftiniju ambalažu, koja se lako transportira i većeg je volumena. To je dovelo do razvoja plastične, posebno PET ambalaže. PET boce prilagođene su današnjem načinu života. Svoju popularnost temelje na izvrsnoj prozirnosti, sposobnosti održavanja svježine (posebno gaziranih pića), maloj težini i nelomljivosti. Stoga ne čudi velika popularnost uporabe ovog oblika plastike u svijetu pa tako i u Hrvatskoj. Zamislite nogometno igralište i na njemu zgradu visoku oko 120 metara. To je volumen koji zauzima PET ambalaža koja se godišnje upotrijebi u Hrvatskoj!

CILJ ISTRAŽIVANJA

Svaki proizvod, bio on od drva, stakla, papira, plastike ili metala, utječe na okoliš. Taj se utjecaj očituje tijekom proizvodnje sirovina, izrade proizvoda, njegove uporabe pa sve do njegova konačnog zbrinjavanja (Rujnić-Sokele, 2006.). Gospodarenje otpadom prioritetno je pitanje u zaštiti okoliša Hrvatske. Cilj ovog istraživanja je ustanoviti razliku u zbrinjavanju PET ambalaže grada Zagreba prije i poslije uvođenja Pravilnika o ambalažnom otpadu. Jedan od ciljeva je ispitati i  ekološku osviještenost građana.

METODE ISTRAŽIVANJA

Podaci korišteni u ovom projektu, prikupljeni su iz stručnih časopisa, knjiga, s Interneta i drugih izvora. Od velike pomoći bili su nam podaci koje smo dobili putem ankete građana i u intervjuu s gospodinom Deanom Mirkovićem, rukovoditeljem i organizatorom reciklažnog dvorišta Jakuševec. Prikupljeni podaci analizirani su primjenom računala.

OSNOVNE ZNAČAJKE PLASTIKE

Plastika je umjetan materijal koji se ne može naći u prirodi. Stvara se kemijskim procesom polimerizacije. Polimerizacija je kemijska reakcija kojom se molekule nekog jednostavnog spoja (monomera) međusobno spajaju tako da nastane spoj (polimer) istog postotnog sastava, ali veće molekulske težine. Plastika se danas uglavnom proizvodi od sirove nafte i zemnog plina. Ranije se za to koristio ugljen. Sirova nafta crpi se i prevozi do rafinerija kako bi se rafinirala i preradila u naftu, propan i butan. Prirodni plin zajedno s etanom također daje propan, iz kojeg se dobivaju kemijski poluproizvodi kao što su etilen, propilen, benzen i praksilen. To su glavni izvori za izradu različitih tipova plastike, koja može biti naknadno promijenjena dodavanjem aditiva i sredstava za punjenje.

Osnovni plastični polimeri mogu se podijeliti u nekoliko skupina:
1. PET (Polyethylene terephthalate): boce za bezalkoholne napitke, tekućine za ispiranje usta, maslac od kikirikija i začine;
2. HDPE (High density polyethylene): boce za mlijeko, sokove, vodu, deterdžente, motorna ulja; plastične vrećice;
3. PVC (Polyvinyl chloride): podlošci za pakiranje hrane, pakiranja za sendviče, boce za šampone;
4. LDPE (low density polyethylene): vrećice za zamrzavanje hrane, vrećice za kruh, tube;
5. PP (Polypropylene): boce za ketchup, dječje voćne sokove, lijekove, čaše za jogurt, posudice za margarin;
6. PS (Polystyrene): pribor za jelo, šalice za aparate za kavu, posudice za fast-food, kutije za video-kazete i CD-e;
7. Ostali (polyester, polycarborate, polyurethene): koriste se u ograničenim količinama i za posebne potrebe.

Iz navedene liste vidljivo je da je plastika vjerojatno najmnogostraniji materijal koji se koristi za ambalažiranje. Razlog tome je njezina kemijska osnova koja može biti prilagođena zadovoljavanju širokog spektra ambalažnih zahtjeva. Plastika je lagana, izdržljiva, otporna na rasprskavanje i vlagu. I PET i PVC, uz ostale, posjeduju korisne karakteristike nepropusnosti za većinu plinova. Plastika korištena za ambalažu može biti prozirna ili mutna, jarko obojena, reljefna ili glatka. Zbog toga plastika predstavlja dobar medij za marketing. Njezina se površina može obojiti, mogu se nanositi naljepnice i dekoracije te tako prezentirati proizvod na najbolji mogući način. U usporedbi s nekim drugim materijalima, kao što su čelik, aluminij ili staklo najveći je nedostatak propusnost za plinove, što ograničava dužinu “života na policama” proizvoda upakiranih u plastičnu ambalažu. Njihova kompatibilnost s proizvodom koji sadrže također mora biti dobro procijenjena. S obzirom na opći trend smanjivanja zahtjeva za dugotrajnošću na policama, to se ograničenje ne smatra ozbiljnim. Najčešće korišten polimer u ambalažiranju je PET. Razlozi su višestruki, a svi se nalaze u njegovim svojstvima (www.ambalaza.hr).

OSNOVNE ZNAČAJKE PET-a

USTAVI SKUPLJANJA PET AMBALAŽE

Da bi se PET ambalaža efikasno skupila, neophodno je organizirati sustav skupljanja za određeno područje. Preduvjeti za uspješno skupljanje upotrijebljene ambalaže jesu:
–  osiguravanje mogućnosti odvojenog skupljanja,
–  adekvatno označavanje ambalaže,
–  edukacija potrošača.

Postoji više načina za skupljanje i sortiranje PET ambalaže. Države izabiru sustav na temelju niza faktora kao što su: troškovi, okoliš, dostupne lokacije, mogućnost servisiranja postojećih metoda i razina integracije sakupljanja PET ambalaže s drugim uslugama. Među najčešće spadaju:
a) sustav skupljanja po kućanstvima,
b) sustav kontejnera na određenim lokacijama,
c) sustav pologa.

Sustav skupljanja po kućanstvima

Sustav kontejnera na određenim lokacijama

Građani Zagreba nedovoljno koriste sustav kontejnera. Ljudima se jednostavno ne da hodati stotinu metara da bi bacili boce. Upravo zato bi žutim spremnicima trebalo pokriti cijeli grad, jer je poznato da se količina prikupljene ambalaže povećava proporcionalno blizini spremnika. Često su spremnici i „žrtve“ nepravilno odložene ambalaže. Građani nedovoljno razlikuju plastiku. Misle da je sva plastika PET. Iako svi znaju da su boce Coca-cole, Fante, Jamnice i sl. PET ambalaža, velik broj ne zna kako čep iste boce, nije od PET materijala. Stoga, postoje određena pravila koja treba poštovati prilikom odlaganja plastičnog otpada:
– PET ambalaža odlaže se u žuto označene spremnike eko-otoka s natpisom „plastična PET ambalaža“ ili u  žute žičane
..spremnike,
– PET ambalaža prepoznaje se po karakterističnim slovima PET i oznaci 1,
– PET boca se odlaže u kontejner tako da se prvo odčepi a zatim zgnječi, što znatno se smanjuje volumen boce.    

U iste spremnike ne smiju se odlagati:
– čepovi s PET ambalaže,
– predmeti koji su izrađeni od nekoliko različitih vrsta plastike (npr. igračke),
– plastične vrećice,
– plastificirani papir,
– plastične cerade i folije, plastične cijevi,
– plastično posuđe, čašice od jogurta i sl. (www.cistoca.hr).

Kada bi pokraj svakog spremnika stajale upute kako pravilno odložiti ambalažu ili postojala veća promidžba u medijima, možda ljudi ne bi toliko griješili. A možda nam samo nedostaje malo više ekološke savjesti i dobre volje, da ne činimo greške.

Sustav pologa

U Hrvatskoj se od 1.siječnja 2006. primjenjuje sustav pologa, kao način za sortiranje i prikupljanje PET ambalaže. Nastao je na temelju:
– Zakona o otpadu («Narodne novine» broj 178/04) koji nalaže odvojeno sakupljanje i skladištenje otpada čija se vrijedna svojstva mogu iskoristiti, i
– Pravilnika o ambalaži i ambalažnom otpadu («Narodne novine» broj 97/05 i115/05.) koji uređuje način postupanja s ambalažom i ambalažnim otpadom.

Građani su od početka siječnja mogli u trgovinama i komunalnim poduzećima vraćati nepovratnu PET ambalažu, a po jedinici vraćene ambalaže ostvariti povrat od 50 lipa. S obzirom da većina trgovačkih lanaca nije bila spremna sakupljati ambalažni otpad, donesena je odluka da to čine komunalne tvrtke i ovlašteni skupljači s kojima je Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost sklopio ugovore, do 16. ožujka 2006. Građani su  u tom periodu mogli predati komunalnim tvrtkama od 10 do 100 jedinica PET ambalaže i za to dobiti propisanu naknadu. Cilj ovog projekta, koji je trajao do sredine ožujka, bio je sakupiti što više neobilježene ambalaže jer će ubuduće  svaka plastična boca imati natpis «povratna ambalaža» i utisnutu oznaku za reciklažu (Tošić, 2006). Nakon završetka prijelaznog perioda, trgovine čija površina prelazi 200 m² počele su otkupljivati ambalažu od svojih potrošača i sortirati je prema vrsti. Sukladno odredbama Pravilnika, navedene trgovine dužne su imati posebne spremnike u kojima će prikupljati ambalažu i voditi evidenciju. U tu svrhu Fond je s tvrtkom Tehnix d.o.o. iz Donjeg Kraljevca potpisao ugovor o proizvodnji strojeva sabirnika. Riječ je o Tepak uređajima koji imaju ugrađene senzore koji mogu prepoznati vrstu ambalaže ili očitati kod (Slika 8.). Dvostruki sustav ubacivanja omogućuje da ga istovremeno koriste dvije osobe, a odložena PET ambalaža skladišti se u postavljene PVC vreće kapaciteta do sto boca. Nakon ubacivanja boca, stroj izbacuje listić s obračunom povratne kaucije koja se građanima refundira na blagajni trgovine (Tošić, 2006). Kako se trgovine ne bi pretvorile u odlagališta plastike, građani jednokratno mogu vratiti do deset boca. Veće količine preuzimaju komunalna poduzeća i ovlašteni sakupljači koji građanima više ne plaćaju naknadu. Osim povratne naknade građanima, Fond  trgovcima za svaku vraćenu bocu isplaćuje još 15 lipa kao naknadu za troškove prikupljanja ambalažnog otpada.

RECIKLAŽNA DVORIŠTA – HRVATSKI EKOLOŠKI PROJEKT

Projekti primarne reciklaže i izdvajanja štetnih otpadaka dio su cjelovitog sustava gospodarenja otpadom u Gradu Zagrebu. Još 1988. godine započelo se s odvojenim prikupljanjem nekih vrsta otpada, a danas su ti, kao i mnogi drugi slični projekti, u Zagrebu uobičajeni i dobro prihvaćeni komunalni standard. U ukupno oko 6.000 spremnika i posuda, smještenih na javnim površinama, odvojeno se prikupljaju papir, staklo, PET i metalna ambalaža, stare baterije i bio-otpad, a u pet reciklažnih dvorišta prikuplja se dvadesetak vrsta otpada iz kućanstava.

Otpad koji se može besplatno ostaviti u reciklažnim dvorištima je: papir, PET folije, PET boce, stiropor, elektrotehnički i elektronički otpad, ambalažno staklo, ravno staklo, gume, akumulatori i metalni otpad.  Kao što je vidljivo iz grafikona (Slika 10.), građani Zagreba ne koriste baš često sustav kontejnera. Vidljiv je trend smanjenog odvajanja skupljenog otpada u reciklažnim dvorištima (www.cistoca.hr). Ipak, ovakav negativan trend ne odnosi se na skupljanje PET ambalaže. Iz grafikona (Slika 11.) je vidljivo kako skupljanje PET-a ima uzlazni trend.

SORTIRANJE  I RECIKLIRANJE SAKUPLJENE PET AMBALAŽE

U mehaničkom postupku recikliranja, PET boca se melje u šrederu na dimenziju 2-3mm. Nakon toga se postupkom flokulacije i taloženja u vodi odvajaju čepovi, papir i ljepilo. Ovaj se postupak odvajanja može provesti i s pomoću strujanja zraka u ciklonu. Ovisno o stupnju čistoće PET ambalaže provodi se pranje polimernih listića. Male količine PVC-a mogu prouzročiti degradaciju materijala tijekom procesa recikliranja, te mogu oštetiti opremu. Prihvatljivo je manje od 0,25 % PVC-a u PET-u. Čistoća je najvažnija za dobro i kvalitetno recikliranje. Prljavštinu od zemlje, papira, stakla i ljepila lakše je ukloniti nego ulje i druge masnoće. Oprani polimerni listići se regeneriraju u granule koje služe kao sirovina za proizvodnju drugih proizvoda. Procesom kemijskog recikliranja PET se razgrađuje u dvije komponente, tetraftalnu kiselinu i etilenglikol, koji se ponovno pročiąćavaju i repolimeriziraju u novu PET smolu (Kalambura, Anić-Vučinić, 2006). U Podrutama kod Novog Marofa izgrađen je Centar za recikliranje plastike. To je prvo cjelovito postrojenje takve vrste u Hrvatskoj, temeljeno na najmodernijim tehnologijama sortiranja, pranja te regranuliranja PET-a i ostale plastike. Osim građevinskih objekata, reciklažni centar uključuje i prostore za skupljanje i sortiranje plastike površine 10 ha. Kapacitet postrojenja je 5000 tona godišnje, a proizvodni proces «boca od boce» jamči istu kvalitetu novih proizvoda. Za otkup proizvoda iz regranulata zainteresirani su vodeći hrvatski prehrambeni brandovi poput Lure, Agrokora i Podravke (Tošić, 2006). Pohvalno je da je i  Hrvatska prepoznala kako plastika zlata vrijedi.

MOGUĆNOSTI UPORABE RECIKLIRANE PET AMBALAŽE

Krajnja opcija, u slučaju kada je PET nemoguće ponovno iskoristiti kao sirovinu, zbog velikih nečistoća ili kada je sirovina kontaminirana, PET se upotrebljava kao izvor energije. Upotreba PET-a kao izvora energije obično je korisna metoda kojom se iskorištava energetski potencijal PET-a. Međutim, ne mogu svi proizvođači upotrebljavati PET kao energent. U tom slučaju alternativa je obično spaljivanje. PET je u potpunosti siguran, sadrži samo elemente ugljika, vodika i kisika, te se kontroliranim izgaranjem proizvodi samo ugljični dioksid i voda. Proizvedeni volumen pepela obično je netopiv i može se tretirati kao i ostatni pepeo. Sve referentne studije ukazuju na to da mehaničko recikliranje otpadne PET ambalaže može smanjiti količinu upotrebe neobnovljivih izvora energije i količinu otpada. Recikliranje PET boce zahtijeva manje energije nego proizvodnja boce iz izvorne sirovine. Energija ušteđena po jednoj recikliranoj boci dovoljna je da žarulja od 60 W svijetli 6 sati.

PRVI REZULTATI U PROVEDBI PRAVILNIKA O AMBALAŽNOM OTPADU

Prvi rezultati u provedbi Pravilnika o ambalažnom otpadu više su nego pozitivni. U razdoblju od 2. siječnja do 17. ožujka 2006. u Hrvatskoj je prikupljeno 172 milijuna jedinica ambalaže, što predstavlja rezultat koji se prije donošenja Pravilnika ostvarivao u razdoblju od četiri do pet godina. Ako tu količinu pretvorimo u tone, proizlazi da je skupljeno 23 164 tone ambalažnog otpada, od čega na PET otpada 3 660 tona (16 %). Visok trend skupljanja PET ambalaže nastavljen je i u narednim mjesecima. Direktor Fonda Vinko Mladineo, ponosno zbog toga je izjavio kako je u prvih deset mjeseci prikupljeno 642 milijuna jedinica ambalaže, odnosno 70 000 tona. Ovaj rezultat neosporno ukazuje na korisnost provođenja Pravilnika o ambalaži i ambalažnom otpadu, posebno što će sva prikupljena ambalaža biti reciklirana, odnosno pretvorena u sirovinu ili u gotov proizvod. S obzirom da Hrvatska uvozi velik dio PET ambalaže, reciklirani ambalažni otpad Hrvatskoj će osigurati i znatan financijski dobitak (www.ambalaza.hr).

Gosp. Mirković je istaknuo kako kroz reciklažno dvorište prođe oko 50 tona korisnog otpada, u kojem se iz dana u dan smanjuje količina PET ambalaže. Pretpostavlja da se PET ambalaža odnosi u veće trgovačke centre gdje se za nju dobiva povratna naknada. Na naš upit, da li se smanjuje broj ljudi koji odlažu u reciklažnom dvorištu, odgovor je bio negativan. Ohrabruje činjenica da određeni broj ljudi zaista ima ekološki razvijenu svijest, koja nije produkt primjene Pravilnika. S obzirom da smo stajali pokraj jednog sabirnika PET ambalaže, zamolili smo ga da nam pojasni činjenicu zašto se ambalaža uglavnom broji ručno. Gosp. Mirković nam je pojasnio da je za taj paradoks kriv brojčanik uređaja koji se često kvari.  Sabirnik je i dosta bučan. Smatra da upravo zbog tih razloga veći trgovački centri ambalažu broje ručno. Nama nije bila zanemariva niti cijena samog uređaja – 5200 eura. Zamoljen od naše strane da prokomentira Pravilnik, gosp. Mirković ističe kako u Pravilniku ima nekoliko nejasnoća. Smatra da prikupljanje i recikliranje ambalaže mora obavljati službeno osoblje koje je za to i registrirano. Trenutno to rade osobe bez potrebnih kvalifikacija. U kategoriju nekvalificiranog osoblja za reciklažu ubraja  zaposlenike trgovačkih centara koje je Zakon obvezao na prikupljanje PET ambalaže. Smatra da je čišćenje boca prije sakupljanja nužno, iako to u Pravilniku nije nigdje navedeno. Poznato je da zaostali sadržaj u bocama može biti pravi rasadnik mikroorganizama. I zaista, kad smo malo razmislili o svim zdravstvenim tegobama koje mogu snaći onoga koji sakuplja nečistu ambalažu, postali smo i mi svjesni „rupa“ u Pravilniku. Nadalje, gospodin Mirković smatra kako donošenje Pravilnika ima za posljedicu veći uvoz plastične ambalaže iz susjednih zemalja, poput Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore jer Hrvatska ima zakonske odredbe kojima se plaća otpad. Prema gosp. Mirkoviću, proizvođači PET ambalaže trebali bi plaćati određenu vrstu naknade zato što proizvode teško razgradive proizvode. Taj princip primjenjuju neke strane zemlje U daljnjem razgovoru gosp. Mirković ističe kako je Vlada Republike Hrvatske htjela provesti zakon o prikupljanju otpada na primjeru zapadnih zemalja, ali da je preuzet samo jedan segment iz tih zakona. Time je, prema mišljenju gosp. Mirkovića, stvoren jedan drugi dojam o smislu prikupljanja, ali i načinu prikupljanja i skladištenja ambalaže. Iako gosp. Mirković smatra kako je za ekologiju staklo najpovoljnije, jer nema nikakav utjecaj na prirodu, ne smatra da je plastika štetna po okoliš ako se s njom pravilno postupa. Pod time razumijeva da se o plastici brinu stručnjaci s potrebnim znanjima, ali i obični ljudi kojima savjest nalaže brigu o okolišu zbog budućih generacija.

INFORMIRANOST GRAĐANA ZAGREBA O PET AMBALAŽI

Nakon mišljenja stručnih ljudi, zanimalo nas je i mišljenje građana, pa smo proveli anketu. Anketom smo htjeli saznati koliko su stanovnici grada Zagreba informirani o PET ambalaži i novom zakonu. Anketa je provedena na 60 stanovnika. Rezultati su pokazali je da je većina stanovnika čula za novi zakon i da su ekološki osviješteni.

ZAKLJUČAK

Od donošenja Zakona o otpadu i primjene Pravilnika o ambalaži i ambalažnom otpadu, prošlo je nešto više od godine dana. Građani Republike Hrvatske u većoj mjeri upoznati su s njihovim odredbama s kojima su relativno brzo uspostavili suživot. Glavni cilj Pravilnika, kao što je već spomenuto, je smanjivanje količina ambalažnog otpada na odlagalištima jer čak 40 % ukupnog otpada čini ambalaža. Nažalost, veliki dio još uvijek tamo dospijeva umjesto da se ponovno iskoristi u skladu s europskom praksom. Nelogično je da naše tvornice uvoze sekundarne sirovine iako imamo više nego dovoljno vlastitih. Zato je Ministarstvo zaštite okoliša željelo taj problem riješiti novim Pravilnikom te istodobno smanjiti količine otpada na odlagalištima.

LITERATURA 

Kalambura, S., Anić-Vučinić, A. 2005: Mogućnosti recikliranja PET ambalaže, Eko revija 4, str:14-16.
Kalambura, S., Anić-Vučinić, A. 2006: Mogućnosti recikliranja PET ambalaže (2), Eko revija 5, str:19-21.
Kalambura, S., Anić-Vučinić, A. 2006: Mogućnosti recikliranja PET ambalaže (3), Eko revija 6, str:12-14.
Mladineo, V. 2005: Pravilnik o ambalaži i ambalažnom otpadu, Eko revija 3, str:3-6.
Mladineo, V. 2006: Dobro je krenulo, Eko revija 6, str:3-8.
Rujnić-Sokele, M., 2006: PET ili staklo-pitanje je sad! Polimeri 4, str:183-186.
Tošić, L., 2006: Plastika zlata vrijedi, Eko revija 5, str:14.
Tošić, L., 2006: Spremnici za prodavaonice, Eko revija 5, str:15.
Tošić, L., 2006: Komunalne tvrtke i ovlašteni skupljači više ne preuzimaju ambalažni otpad od građana uz plaćanje naknade, Eko revija 6, str:4-5.
Tošić, L., 2006: Ne odgađa se primjena Pravilnika o ambalaži i ambalažnom otpadu, Eko revija 6, str:10.
®.B.2005:Novim pravilnikom do bolje reciklaže i manjih odlagališta, Eko revija 3, str:7-9.
®.B.2006:Novi pravilnici o reciklaži otpada, Eko revija 6, str:7-9.

IZVORI

www.cistoca.hr (23.08.2006.)
www.ambalaza.hr (23.08.2006.)
www.cistocaka.hr (22.04.2007.)
www.hrcak.srce.hr (25.08.2006.)